Na „Gospojinu“, blagdan Velike Gospe 15.kolovoza 1992. postrojbe Vojske Republike Srpske (VRS) krenule su u posljednji veliki napad na Južnom bojištu. Suprotstavila im se 1. hercegovačka brigada HVOa „Knez Domagoj“. Iako umnogome brojčano malobrojniji, i tehnički inferiorniji od srpske vojske, vojnici su HVOa u teškoj bitci kod Stoca postigli veliku pobjedu i spasili Južno bojište od sloma. Nakon poraza u „Gospojinskoj ofenzivi“ Vojska Republike Srpske do kraja rata više nije ni pokušala osvojiti Jugoistočnu Hercegovinu.
San o Velikoj Srbiji na obalama Neretve kratko je trajao, od 13.travnja 1992., kada su srpsko – crnogorske postrojbe JNA izbile pred Čapljinu, do 13. lipnja 1992. kada su hrvatske postrojbe, predvođene generalom Jankom Bobetkom, operacijom „Čagalj“ oslobodile Jugoistočnu Hercegovinu s Mostarom i Stocem. Nakon stabiliziranja bojišnice, a s ciljem pravovaljanog pokrivanja novooslobođenog prostora općine Stolac, zapovjednik Glavnog stožera HVOa, brigadir Milivoj Petković, 6. je srpnja 1992. zapovijedio Općinskom stožeru HVOa Čapljina pristupanje formiranju „R“ brigade „Čapljina“.
