Uredništvo VP-a doslovce je zatrpano porukama, pismima, komentarima, pohvalama, kritikama, prijedlozima za nove teme, i nemoguće je sva ta pisma objaviti. Ali evo nekih...
Pohvale svim ljudima što rade Vojnu povijest i na svemu ostalome. Htio bih predložiti da pišete o kambođanskom režimu Crvenih kmera koji su i danas na vlasti te usporediti s Hrvatskom jer su velike sličnosti u pitanju (likvidacija oporbe, intelektualaca, medijska izolacija, radne akcije, štafete, kult ličnosti, jedino su jugoslavenske TV kamere uspjele doći u zemlju itd.). Smatram da bi dobrim tekstom o tome barem dio ljudi progledao gdje živimo. Eto, toliko zasad od mene, pozdrav iz Bjelovara!
Ili drugo: “Pozdrav! Dugo pratim ovaj magazin i moram priznati da ste trenutno najbolje stručne novine koje se u Hrvatskoj mogu kupiti!”
Zatim: “Student sam druge godine diplomskog studija filozofije i povijesti i pratim Vaš rad od početka. Samo tako nastavite.”
Ili: “Kao vaš vjerni čitatelj oduševljen sam vašim magazinom, ali ako smijem dao bih Vam nekoliko sugestija. Predložio bih da se u mjesecu u kojemu se obilježava obljetnica osnutka brigade (ili značajnije vojne postrojbe) iz Domovinskog rata, u tome broju posveti poseban prostor toj postrojbi. Istu stvar bih predložio i za obljetnicu pojedine bitke (s naglaskom na bitke iz Domovinskog rata). Znači, analiza cijele bitke s kartom. Predložio bih vam da uz svako tiskano izdanje VP-a ponudite na prodaju neki predmet iz područja militarije. Primjerice, prišivak (patch) za uniformu neke slavne vojne postrojbe, repliku kape, vojnog vozila ili nešto slično. Mislim da bi replike beretki naših brigada ili zdruga bile razgrabljene.”
Još jedno pismo: “Upravo čitam posljednji broj VP-a i naletim na dio ‘Povijest na filmu’. Moram vam reći da me oduševio taj dio, ali me zanima postoji li šansa da stvorite sličnu rubriku koja bi se bavila ratom u književnosti, jer ima mnogo zanimljivih književnih djela koja se bave ratom.”
A evo i čitatelja iz Slovenije: “Pozdrav! Magazin vam je prva liga. Prvi put ga čitam. U Sloveniji ga još nisam video zato ču se odmah posle Nove godine naručiti na njega.”
I tako ima još niz poruka koje dolaze od vas čitatelja, na e-mailove VP-a i na Facebook stranicu VP-a, puno hvala svima, nisam imao drugog načina nego neke od njih ovdje objaviti umjesto mojeg komentara. Vaši su komentari dovoljni. Dakako da ima i nezadovoljnika, sve je to prihvatljivo, pa je tako cijelu desnu stranicu zauzelo jedno pismo koje je došlo kao reakcija na objavljeni ratni plakat u rujanskom broju magazina. Kako je magazin otvoren za sva mišljenja, tako je i ovo pismo objavljeno, iako je njegov autor iznio niz paušalnih ocjena i objeda koje nemaju veze sa činjenicama, a ni sa zdravom pameti. No pismo najbolje govori o autoru, a meni je kao glavnom uredniku iskreno žao da ima toliko ljudi koji su zarobljeni u nekim svojim ideološkim, političkim okvirima. VP radi samo ono što rade i slični magazini u demokratskom svijetu godinama. Neki bi rado da nas nema, ali tu smo i idemo dalje!
