Tijekom ovih borbi I. bataljun zarobio je nekoliko neprijateljskih vojnika. Prema svjedočenju potporučnika Ivana Zgonca, zapovjednika topničkog odjela brigade, ove zarobljenike pobili su stražari dok su ih pratili u stožer brigade jer su navodno pokušali pobjeći. U noći sa 31. listopada na 1. studenog počeo je udruženi napad snaga NOVJ-a i Crvene armije s ciljem potpunog ovladavanja lijevom obalom rijeke Zapadne Morave i zauzimanjem Čačka. Težište napada nalazilo se na 1. jugoslavenskoj brigadi. Njezin I. bataljun napao je na grad iz smjera zapada, a II. bataljun iz pravca sjevera. Kako su položaji ovih dvaju bataljuna bili previše razvučeni te je na njihovu spoju neprijatelj pokušavao izvršiti proboj, između njih je ubačen III. bataljun 9. srpske brigade. Ovaj bataljun nije trebao sudjelovati u samom napadu već je bilo predviđeno da samo zaposjedne i drži ovaj izložen položaj. Konvergentnim napredovanjem I. i II. bataljuna prema Čačku njihova bi se bojišnica skratila i kada bi bataljuni ponovo ostvarili međusobni spoj, III./9. bataljun trebao je prijeći u pričuvu 1. jugoslavenske brigade.
Od III./9. bojne, glavnine pričuve brigade, bilo je malo koristi jer je navodno ostala bez streljiva (?!) i nije ni pokušala vojno djelovati
Podršku brigadi u napredovanju trebale su pružiti 9. i 14. srpska brigada, koje su tijekom noći zaposjele položaje na njezinu desnom krilu i sovjetska 51./93. pješačka pukovnija, koja je u međuvremenu ojačana III. bataljunom iz sastava 226./93. pješačke pukovnije, na njezinu lijevom krilu. Napad je počeo u 1.00 sat topničkom pripremom, koja je trebala trajati pet minuta, ali je ispaljen samo jedan plotun koji je potpuno podbacio. Podršku su pružili i višecijevni bacači raketa čija je vatra bila nešto točnija, no većina je raketa pala po samome gradu. Nakon topničke pripreme uslijedio je pješački napad koji je naišao na silovit njemački otpor. Nijemci su na prilazu gradu izgradili dosta utvrđenih uporišta i betonskih bunkera i u jurišu na ove postave zabilježeni su veliki gubici, pogotovo kod II. bataljuna. Zbog smanjene vidljivosti pridodane bitnice topova tijekom noći nisu mogle učinkovito podupirati pješaštvo. Dolaskom dana vatra ovih topova postala je točnija i topništvo uspijeva uništiti nekoliko utvrđenih postava, nakon čega je zauzeta prva crta obrane, a njemačke snage počinju odstupati prema Čačku.
FOTO: Vojnici 1. jugoslavenske brigade naoružani kratkom strojnicom PPŠ-41 “Špagin”, što upućuje na to da je riječ o pripadnicima jurišne satnije
Prvi bataljun napreduje do samog predgrađa Čačka i zauzima kotu 244, dok II. bataljun izbija u visinu sela Trbušani i ostvaruje spoj s I. bataljunom. U 6.00 sati daljnje napredovanje brigade zaustavljeno je uslijed silovite vatre koju je otvorilo njemačko topništvo raspoređeno na uzvisinama s druge strane rijeke Morave. Preostale postrojbe 23. srpske udarne divizije, kao i sovjetska pukovnija, u napad nisu ni krenule. Zapovjednik topničkog odjela, potporučnik Zgonc, nalazio se tijekom napada na zapovjednom mjestu II. bataljuna i imao je pregled nad stanjem u prvim napadnim postavima. Prema njegovu svjedočenju, zapovjednik bojne potporučnik Lukić je „…10 puta molio i preklinjao tog komandanta bataljuna (sovjetska III./226. bojna op.a.) da krene naprijed jer mu je ugrožen lijevi bok. Međutim, uvijek je dobivao odgovor 'sada ću, evo idem naprijed', no nije pošao". U dnevniku brigade ostalo je zabilježeno da je zapovjednik iste sovjetske III./226. bojne tijekom noći na upite iz stožera brigade odgovarao da „uspješno napreduje“, ali kada se razdanilo, II. bataljun je na lijevom krilu zadobio jaku vatru s boka. Na zatraženo objašnjenje iz stožera brigade zapovjednik sovjetske bojne priznao je da tijekom noći nije vršio nikakva napadna djelovanja i da je njegova postrojba ostala na istim postavima. Kako ni desni susjed nije ostvario nikakav napredak, krila brigade postala su potpuno otvorena i izložena neprijateljskoj vatri.
Njemačke snage pokrenule su protunapad iz pravca Čačka odmah nakon što je I. bataljun zauzeo kotu 244. Istodobno su se njemačke snage počele prebacivati i preko rijeke Morave, koja je na ovom dijelu bila lako prohodna i ubacivati manje skupine iza desnog krila I. bataljuna. Od III./9. bojne, koja je tvorila glavninu pričuve brigade, bilo je malo koristi jer je navodno ostala bez streljiva (?!) i nije ni pokušala vojno djelovati. Pred ovim naletom neprijatelja I. bataljun napušta kotu 244 i povlači se prema središnjem dijelu sela Trbušani gdje se ponovo uspostavlja obrambena crta. Povlačenjem I. bataljuna, II. bataljun izložen je neprijateljskoj vatri s triju strana te je i on prisiljen na odstupanje. Uslijed izuzetno jake topničke i minobacačke vatre brigada se ne uspijeva zadržati u Trbušanima i postupno odstupa prema selu Miokovci. U 15.30 zaposjedaju obrambeni postav na grebenu južno od puta prema selu, gdje do kraja dana uspijevaju uspostaviti nove obrambene postave.
>>Hrvatski legionari u borbi za Čačak, 1. dio
>>Ruske "Kaćuše" raketiraju dobro utvrđene položaje elitnih postrojbi SS-a, 2. dio
moj pokojni djed je bio jedan od ovih 342 ranjena i izgubio je automatsku pušku.ostale su mi neke bilješke od njega,nešto kao dnevnik brigade pa ako je autor zainteresiran može me kontaktirati.nije nešto posebno zapisano,više je intimne prirode,pored onog...mi na brdo,nijemci sa brda i sl. gluposti.