Kako se ljetos navršila stogodišnja obljetnica od početka Prvoga svjetskog rata, u Hrvatskoj se na sve strane otvaraju izložbe, muzejski postavi, održavaju se znanstveni skupovi, tribine, pišu se i izdaju knjige, tekstovi... Sve je to jako pohvalno! Obljetnica je nekako Hrvate probudila iz zimskog sna kad je riječ o Prvome svjetskom ratu koji je jednostavno neopravdano gotovo izbrisan iz nacionalnog povijesnog sjećanja. O njemu u Hrvatskoj gotovo do jučer nitko ništa nije govorio,a i objavljivalo se vrlo malo.
Da, ne treba zaboraviti, i političari su se sjetili da bi trebalo nešto učiniti, pa su poduzeli najbolje što mogu - naslikavati se okolo, tuđe projekte i radove uzeti kao svoje, a vrhunac je bio koncert. To je očito vrhunac onoga što Hrvatska može pokazati. Opet se pokazuje da najveći dio svega ostaje na pojedincima, entuzijastima. Što je država učinila? Baš ništa! Prvo, kasnilo se s bilo kakvim programom u odnosu na mnoge druge zemlje u svijetu koje su davno prije počele smišljati kako iskoristiti Stogodišnjicu. No što Hrvatskoj više od svega treba? Trebaju joj arhivski fondovi koji su do danas većini istraživača ostali nedostupni jer su u Beču, što svako istraživanje čini prekompliciranim i skupim. Što je država učinila na političkom, diplomatskom polju, pa da se s Austrijom dogovori i riješi snimanje građe iz naše zajedničke, austrougarske prošlosti koja bi onda bila dostupna u Zagrebu? Upravo onako kako su to riješile Austrija i Mađarska. Nitko ništa nije učinio! Isto kao što politika ništa nije učinila da se Beograd prisili na predaju građe NDH koja je oteta i još stoji u Beogradu. Što je s jugoslavenskom građom koja je zajednička građa? I tu bi trebala nastupiti politika, i tražiti naš dio građe, ili u najmanju ruku presnimke. Ništa se od toga ne događa! Ali zato VP ide dalje. Ovaj broj s malim preinakama u rasporedu stranica, samo da imamo još više prostora za teme koje volite čitati.
Sve o ovim i drugim temama pročitajte u novom, 43. broju VP-a, magazina za vojnu povijest, koji je od 6. listopada na kioscima za samo 19,99 kuna.
Tko drži "takuin" u Državi? Političari. Koliko političari drže do istine koja se nalazi u tim dokumentima? Isto kao i do svih istina - nimalo! Prema tome, dok političari obnašaju vlast, na prijenos duplikata arhiva se može zaboraviti.