Argentinska strana priče Falklandskog rata

Falklandski rat se često iz britanske perspektive gleda kao pobjeda koja je potvrdila britanski imperijalni status u vremenu poslije Drugoga svjetskog rata, piše WHO.

Iako je rat kritiziran od strane javnosti kao nepotreban, osvojio je Konzervativcima drugi mandat nakon takve čiste i jasne britanske pobjede.

Na drugoj, argentinskoj strani, javnost je također smatrala kako je to bio nepotreban rat te kako je nametnut narodu od vladajuće vojne hunte. Sukob je započeo 2. travnja 1982. godine, trajao je 74 dana te je poginulo 649 argentinskih vojnika i vojnog osoblja, 255 britanskih vojnika i vojnog osoblja te tri civila. Dokazalo se da je to zapravo bio sukob između britanskog ponovnog osvajanja izgubljenog područja te diktature s ekspanzionističkim tendencijama.

Argentina je dugo vremena čekala na povratak Falklandskog otočja (Malvinskog otočja, tako ih Argentinci zovu), Južne Georgije te otočja Južnog Sandwicha koji su pod vlašću Britanaca od 1833. godine.

U Argentini je vojna hunta pod imenom Nacionalni reorganizacijski proces preuzela vladu između 1976. i 1983. godine te je vladala čeličnom šakom. Glavni čovjek koji je stajao iza hunte bio je admiral Jorge Anaya. Smatrao je kako Britanci neće htjeti vojni sukob, ali je ipak htio diplomatsko rješenje problema kako bi Argentinci i dalje mogli razmišljati o ideji pripajanja otoka.

Kampanja za otočje je izvršena usred velike ekonomske krize u Argentini i velikih građanskih nereda. Kako bi se pozornost javnosti okrenula s vanjskog duga te inflacije od 600%, vojna je vlada mobilizirala stanovništvo prema nacionalnom cilju oslobođenja otočja, nekoliko stotina kilometara or Argentine koji su bili pod britanskog kolonijalnom vladavinom.

Pripreme za rat započele su promjenom vlasti u vojnoj hunti. Predsjednik je postao general Leopoldo Galtieri, a uskoro je i admiral Anaya organizirao argentinsku mornaricu da sudjeluje u napadu.

Nastavak feljtona čitajte sutra 6. lipnja na portalu Vojne Povijesti.