Austro-Ugarska jača mornaricu

Opatiji je u razdoblju od 14. do 16. travnja 1914. održan sastanak ministara vanjskih poslova Austro-Ugarske i Italije, grofa Leopolda Berchtolda i markiza Antonina di San Giuliana. Obojica su bili vrsni poznavatelji članica Trojnog sporazuma. Grof Berchtold bio je austrougarski veleposlanik
u Rusiji (1906. – 1911.), dok je markiz bio nekadašnji talijanski veleposlanik u Londonu i Parizu (1906. – 1911.). Hrvatski je tisak kao glavnu svrhu sastanka vidio učvršćivanje principa vojne ravnoteže na Jadranu. Osim ovoga, naglašavano je i pitanje dunavsko- jadranske željeznice, koje se posebno ticalo Srbije jer bi njegovim rješenjem Srbija dobila trgovački izlaz na more. Na sastanku je bilo riječi i o orijentalnim željeznicama, o budućem glavnom gradu Albanije i slično. Ovaj je sastanak plijenio pozornost medija, a time i dao različita viđenja njegove svrhe. Tako „Berliner Lokalanzeiger“ javlja da je prava svrha
sastanka učvršćivanje Trojnog saveza, dok Pariški „Eclair“ u svom pisanju odražava strahovanje službenog Pariza te navodi da se iza ovog sastanka skriva sporazum o zajedničkom djelovanju austrougarske i talijanske flote na Sredozemnom moru. S druge strane, ugarski „Pester Loyd“ zaključuje da su u središtu pozornosti na sastanku bili događaji u Epiru, jer su Italija i Austro-Ugarska bile stvoritelji moderne Albanije koji moraju dogovoriti zajedničku strategiju glede epirskog pitanja. Koliko god idilično zvučalo službeno priopćenje sa sastanka ministara, bitno je istaknuti da je osim pitanja visoke politike, veliku ulogu imalo i zanimanje talijanske strane za pitanje austrijskih Talijana. Upravo se to pitanje najviše ticalo Hrvata, čije su zemlje već dugo bile na udaru talijanske iredente i velikosrpskih posezanja. Zanimljivo je da su obje strane blisko surađivale, iako su u svojim programima često posezale za istim hrvatskim teritorijem. S obzirom na problem talijanske iredente u Istri, komentirajući opatijski sastanak pazinski „Pučki prijatelj“ zaključuje: „Sve je to dobro i lijepo, samo da mi Hrvati u Istri ne platimo račun debelog prijateljstva između Austrije i Italije“. Što bi narod rekao – tko se jednom opeče i na hladno puše!