IZ NOVOG BROJA

Bitka za granice - južno ratište

Foto: Wikimedia Commons
Bitka za granice - južno ratište
04.09.2014.
u 16:50
S današnje točke gledišta, može se reći kako su Francuzi krenuli u romantični viteški pohod, dok su Nijemci krenuli u moderni rat
Pogledaj originalni članak

Ljeto 1914. godine bilo je ispunjeno slutnjama o neizbježnome sukobu. Tih vrelih srpanjskih dana napetost se spustila nad Stari kontinent: vojske su se prikupljale na granicama, topovi i puške provjeravani su po posljednji put, logističari su gomilali zalihe koje će krenuti teretnim vlakovima ili zaprežnim kolima jednom kada krene i vojska. Političari su nervozno pogledavali prema istoku ili zapadu, već prema tome od kuda se moglo očekivati da svakoga trenutka navale neprijateljske armije: oni su doduše još mogli spriječiti skori pokolj, ali kao da su i sami podlegli toj opojnoj atmosferi koja je brže tjerala krv u žilama i podjarivala nacionalistički bijes. Kao da je cijeli svijet poludio: podjednaka je želja gorjela u srcima običnoga puka i krunjenih glavaželja da isprave nepravdu koju njihova zemlja već dugo trpi. Francuzi su osjećali da se moraju osvetiti Nijemcima, Rusi i Nijemcima i Austrijancima, Austrijanci su prijekim okom gledali kako Srbija jača kroz Balkanske ratove na Balkanu, dok su pak Nijemci smatrali kako je napokon kucnuo čas da dobiju ono što im (kao jednoj od najsnažnijih sili svijeta) s pravom pripada. I u tome vremenu nitko nije pomišljao kako je moguće da će ona druga sila pobijediti, nego su svi podjednako vjerovali da će do prvoga snijega već rat biti gotov, uz Božju pomoć i na krilima pravedne srdžbe.

 Sve je bilo spremno da započne Veliki rat, odnosno Rat svih ratova koji će jednom za svagda razriješiti napetosti između velikih europskih sila. Doduše još su postojale i nade i ozbiljni napori da se rat spriječi, ali atmosfera je definitivno zakuhala: kao tempirana bomba, Europa je čekala da kucne čas i da započne obračun koji je već i previše puta odgađan u prošlosti.

Počinje rat

Nakon što je Austrija objavila rat Srbiji i 29. srpnja bombardirala Beograd, te nakon što je Rusija odbila ultimatum da u roku od dvanaest sati prekinu daljnju mobilizaciju na granicama, Berlin je 1. kolovoza objavio rat Rusiji. Istoga dana je car Vilim II. proglasio opću mobilizaciju, a što je već spomenuti divovski ratni stroj. Njemački su političari naravno bili svjesni opasnosti rata na dva bojišta: uostalom njihove su zalihe nitrata, supstance nužne za proizvodnju baruta, dostajale jedva za šest mjeseci ratovanja. Najkasnije do isteka toga roka trebalo je, dakle, pobijediti i na Zapadnom i na Istočnom bojištu. Neposredno pred izbijanje rata, pokušali a onda i Britance neka odustanu od rata. Kancelar Bethmann bio je čak spreman ponuditi konferenciju o autonomiji Elzas, čime bi Francuska praktično izgubila motiv za ulaskom u rat. No i ovaj je posljednji pokušaj neslavno je propao, ponajviše zbog nespretno sročene ponude za razgovorom umjesto rata. Poruka prema Francuskoj poslana je u isto vrijeme kada i prema Rusiji, a na žalost i otprilike u istome nabusitom tonu: Parizu je ostavljeno 18 sati da se izjasni hoće li ostati neutralan u predstojećem sukobu, a k tome je zatraženo da se Njemačkoj smjesta predaju utvrde Toul i Verdun koje će rata – drugim riječima, da joj se predaju „ključevi Pariza“. Ovakvu ponudu naravno nije bilo teško odbiti. Njemački ambasador u Parizu, barun von Schoen, čak je pokušao ublažiti grubost njemačkog ultimatuma, pa je prenio poruku bez spominjanja Toula i Verduna: no do tada su Francuzi već presreli telegram poslan za Schoena iz Berlina, pa su znali o čemu se zapravo radi. 

Nova je zraka svjetla zasjala nad Berlinom po primitku telegrama iz Londona, s navodnom ponudom Britanaca da će se držati po strani u slučaju da Njemačka odustane od napada na Francusku. Ovaj je telegram unio pravu pomutnju u Berlin: Kaiser je s očitim olakšanjem odlučio prihvatiti ponudu, i zato je zapovjedio Moltkeu neka smjesta zaustavi postrojbe koje su se spremale ući u Luksemburg. No ubrzo su se, zajedno s pojašnjenjem ponude, ugasile nade da će Njemačka izbjeći rat na dva bojišta. Naime, Britanija je zapravo nudila da se neće miješati u rat ako Berlin odustane od napada na Francusku, ali i na Rusiju. To je naravno bilo nemoguće, budući da je sporazum Berlina s Bečom jasno nalagao da Njemačka mora krenuti na Ruse u slučaju da ovi zarate s Austrijancima.

Sve o ovim i drugim temama pročitajte u novom, 42. broju VP-a, magazina za vojnu povijest, koji je od 5. rujna na kioscima za samo 19,99 kuna.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.