Situacija je na europskoj bojišnici za Nijemce bivala sve lošija, a to se osobito odražavalo na jugoistoku Europe. Dana 10. listopada 1944. Glavnom zapovjedništvu Jugoistok dostavljena je zapovijed Glavnog stožera Njemačkih oružanih snaga kojom se, radi brzog osiguravanja potrebnih snaga zbog razvoja situacije na širem području Beograda, predlaže povlačenje svih postrojbi Kopnene vojske koje se nalaze na jadranskoj obali između Senja i Valone. Nova crta bojišnice trebala se protezati od Senja preko planinskog masiva Velebit prema Kninu, Livnu, Mostaru, Nevesinju i Gackom do Skadra. Operacija povlačenja dobila je kodno ime »Herbstgewitter«. S obzirom na to da se samo na području Dalmacije nalazilo oko 10 000 njemačkih vojnika (7 000 vojnika u južnoj te 3 000 vojnika u sjevernoj Dalmaciji), povlačenje je iziskivalo velika naprezanja.
Povlačenje iz južne Dalmacije moglo se uglavnom izvršiti samo motornim vozilima prema Šibeniku, dok se povlačenje iz sjeverne Dalmacije moglo izvršiti i morskim putem. Dana 12. listopada 1944. Pomorsko zapovjedništvo sjeverne Dalmacije izdalo je zapovijed i smjernice zapovjedniku luke Zadar i zapovjedniku 540. mornaričkog topničkog divizijuna čije su bitnice bile raspoređene na tom području radi provođenja evakuacije. Zadarska luka postaje luka od ključnog značenja za izvršenje navedene operacije, a koristila bi se i njemačka pomoćna luka u Miljašić Jarugi kod Nina. Cjelokupna evakuacija materijalnih sredstava i opreme ratne mornarice (oko 2 000 tona) prema Karlobagu i Senju trebala je biti izvršena u roku od svega osam dana, dok bi povlačenje ljudstva iz postrojbi ratne mornarice trebalo uslijediti nakon toga. Nakon povlačenja sve lučke instalacije trebalo je uništiti.
U isto to vrijeme započele su i operacije Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Još 7. listopada 1944. postrojbe 19. sjevernodalmatinske divizije oslobodile su Benkovac i time presjekle cestovnu komunikaciju Zadar–Benkovac– Drniš–Knin te je prebacivanje materijalnih sredstava i ljudstva između Šibenika i Zadra moglo biti obavljeno samo morskim putem. Naime materijalna sredstva kopnene vojske i ljudstvo trebali su se prebaciti iz Zadra preko Šibenikau Knin, a materijalna sredstva i ljudstvo ratne mornarice trebalo je iz Šibenika prebaciti u Zadar i dalje prema sjeveru. Postrojbama ratne mornarice izdana je zapovijed da nakon povlačenja kopnenih postrojbi Zadar i Šibenik brane pod svaku cijenu do okončanja operacije povlačenja, a zatim je od ljudstva iz posade obalnih bitnica trebalo oformiti mornaričke streljačke bojne i uključiti ih u obranu Knina.
Tako je 20. listopada 1944, nakon gašenja 540. mornaričkog topničkog divizijuna, u Zadru osnovana 581. mornarička streljačka bojna sa 450 vojnika, dočasnika i časnika. U noći 14/15. listopada odnosno 18/19. listopada 1944. god. započelo je iskrcavanje 26. dalmatinske divizije NOV-a na prostoru Neum– Klek odnosno između Baške Vode i Krila.
Nastavak teksta čitajte od 5. prosinca na svim kioscima u novom izdanju Vojne povijesti!