Bruno Zorica Zulu, moja priča o Legiji

Francuska Indokina obuhvaćala je najvećim dijelom današnje države: Vijetnam, Kambodžu i Laos, golemi prostor jugoistočne Azije od oko 663 000 km 2. Ta je kolonija podijeljena na više protektorata sa središtem u Hanoiu. Pred kraj Drugoga svjetskog rata komunistički pokret Viet Minha, pod vodstvomHo Chi Minha, prerastao je u opći pokret za nezavisnost. Cilj pokreta nije više bio samo izbaciti agresivni Japan nego riješiti se stranih kolonijalnih sila za sva vremena. U prošlom sam broju pisao da su francuske snage veći dio rata egzistirale u neobičnom suživotu s premoćnim Japancima i da je tek pred kraj Drugoga svjetskog rata došlo do njihovoga međusobnoga sukoba u kojem je Legija izbačena s prostora Indokine. Najveću korist od ovoga sukoba imao je, međutim, Viet Minh koji je u tzv. Kolovoškoj revoluciji porazio već oslabjele Japance i proglasio je Demokratsku Republiku Vijetnam. Novoproglašena država ubrzo je ušla u novi sukob, ovoga puta sa združenim britansko-francuskim snagama. Britanci su pomogli Francuzima u obnovi kolonijalne vlasti, a potom i da održe nešto što zapravo više nije bilo održivo. Vijetnamci su provodili upornu gerilsku taktiku, bili dobro obučeni i naoružani od strane Amerikanaca koji su im pomagali u borbi protiv Japanaca. Osim toga, Viet Minh počeo je primati značajnu vojnu pomoć od nove supersile, Sovjetskoga Saveza. Iako zvuči paradoksalno, Legija je i u ovaj rat ušla skromno opremljena, skromnije od Viet Minha.