Četiri mirovne misije u Hrvatskoj

Tragična iskustva dvaju svjetskih ratova prošloga stoljeća zauvijek su promijenila čovječanstvo. Posebno je Drugi svjetski rat iznenadio svojom brutalnošću koja se očitovala u svim vidovima ratovanja: od broja ubijenoga civilnog stanovništva, načina na koji je to učinjeno, stupnja materijalnih razaranja pa do beskrupuloznih kršenja svih postojećih normi međunarodnoga prava. Nakon kraja Prvoga svjetskog rata smatralo se kako je nastupio mir za sva vremena; nakon kraja Drugoga svjetskog rata to više nije bilo pitanje izbora. Kako bi se izbjegao novi svjetski sukob trebalo je iznaći neke nove puteve. Svi sudionici međunarodne zajednice, a pogotovo oni najjači, morali su pokazati više sklonosti k odustajanju od parcijalnih političkih interesa i više spremnosti na dogovor kako bi međunarodni mir i sigurnost zaista postali glavnim obilježjem odnosa u svijetu. Korijeni Ujedinjenih naroda (UN) nalaze se upravo u ovome tj. u stavu kako treba nastojati mirnom rješavanju sporova te kako treba pod svaku cijenu izbjegavati selektivnu uporabu sile. Zamisao o organizaciji čija bi osnovna zadaća bila nametanje međunarodnoga prava, opće sigurnosti, gospodarskoga razvoja, društvenoga napretka i poštivanja ljudskih prava potječe iz 1942. Operacionalizirana je nekoliko godina kasnije, u listopadu 1945., kada je ratificiran njezin temeljni dokument, Povelja UN-a. S vremenom je u New Yorku, koji je odabran za sjedište UN-a, razvijena kompleksna organizacija čije su osnovne sastavnice Opća skupština, Vijeće sigurnosti, Ekonomsko i socijalno vijeće, Tajništvo na čelu s glavnim tajnikom i Međunarodni sud pravde. Od svih navedenih sastavnica UN-a tijelo s najviše moći zasigurno je Vijeće sigurnosti, koje se sastoji od pet stalnih i deset rotirajućih članica.