U postrojbama SS-a na istočnoj bojišnici krajem 1942. godine borio se znatan broj dragovoljaca iz raznih europskih zemalja. Početkom 1943. godine njemačko vojno zapovjedništvo pristupilo je preustroju ovih postrojbi u veće oklopno-grenadirske postrojb jačine divizija. Donesena je odluka da se od dragovoljaca i dragovoljačkih postrojbi s područja Danske, Norveške i Nizozemske postroji novi, III. SS oklopni zbor.
Stožer III. oklopnog zbora postrojen je tijekom travnja 1943. godine. Okosnicu zbora čini SS oklopno-grenadirska divizija „Wiking“ (SS Panzergrenadier Division „Wiking“), Dragovoljačka oklopno-grenadirska brigada Nizozemska (SS Freiwilligen Panzergrenadier Brigade „Nederland“) te novopostrojena 11. SS dragovoljačka oklopno-grenadirska divizija „Nordland“ (SS Panzergrenadier Division 11). Jedanaesta SS oklopno-grenadirska divizija i III. oklopni zbor uz svoju brojčanu oznaku dobili su i naziv „germanski“. U sastav 11. SS divizije ušle su SS dragovoljačka legija „Norveška“ (SS Freiwilligen Legion „Norwegen“), SS oklopno-grenadirska pukovnija „Nordland“ (SS Panzergrenadier Regiment „Nordland“) i SS dragovoljački zbor „Danska“ (Danish Freikorps). Dana 22. listopada 1943. divizija je preimenovana te je dobila svoj konačni naziv 11. SS dragovoljačka oklopno-grenadirska divizija „Nordland“ (SS Freiwilligen Panzergrenadier Division 11 „Nordland“).
U sastav Dragovoljačke oklopno-grenadirske brigade „Nizozemska“ ušao je SS dragovoljački zbor „Nizozemska“ jačine pukovnije (SS Nederland Freiwilligen Panzergrenadier Regiment) te je dobio brojčanu oznaku 4. S obzirom da je za postrojavanje III. zbora bilo potrebno daleko više vojnika nego što su navedene dragovoljačke postrojbe imale pripadnika, pristupilo se dodatnom novačenju dragovoljaca u navedenim državama. Zboru su pridodani dragovoljci iz Belgije, Švicarske, Finske i Švedske i dio časnika i dočasnika SS-a iz Njemačke. S obzirom da se radilo o vojnoj formaciji koja bi u punom broju trebala imati gotovo 40.000 pripadnika, glavninu pješačkih postrojbi u zboru činili su rumunjski i mađarski folksdojčeri (njem. Volksdeutsch, njemačka nacionalna manjina u bivšim državama Austro-Ugarske Monarhije ili narod kojem je materinji jezik njemački, a ne živi u njemačkoj državi) koji su na temelju sporazuma s Njemačkom bili novačeni u SS-ove postrojbe.
Zbog razvoja situacije u Italiji i najava da bi ista mogla izići iz rata, III. SS oklopni zbor početkom kolovoza 1943. podređen je zapovjedništvu 2. oklopne vojske na jugoistoku Europe. Stožer III. SS oklopnog zbora 18. kolovoza stigao je u Zagreb. Desna granica odgovornosti zbora išla je hrvatsko-talijanskom granicom (Provincija Ljubljana), a lijeva linijom Bosanska Dubica – Bosanski Novi – Bihać – Gospić – Karlovac. Uz zapovjedništvo zbora na područje Hrvatske pristigle su i navedene postrojbe koje su raspoređene u širem pojasu oko Zagreba. U prvom redu ove postrojbe osiguravale su Zagreb kao važno prometno središte prema jugoistoku Europe od talijanskih postrojbi koje su se nalazile na području NDH oko Karlovca te u Ljubljanskoj provinciji. U isto vrijeme osiguravale su lojalnost i stabilnost režima NDH te sprečavale eventualnu mogućnost domino-efekta izlaska Italije na režim u NDH. U sastavu 11. SS divizije nalazile su se oklopno-grenadirske pukovnije „Norge“ i „Danmark“, topnička pukovnija, izvidničk bojna, bojna veze, bojna jurišnih topova, protuzrakoplovna bojna te ostale divizijske pomoćne i opskrbne divizijske postrojbe. Dana 22. listopada 1943. oklopno-grenadirske pukovnije dobile su brojčane
oznake te su postale 23. SS oklopno-grenadirska pukovnija „Norveška“ i 24. SS oklopno-grenadirska pukovnija „Danska“ (SS Panzergrenadier Regiment 23 „Norge“ i SS Panzergrenadier Regiment 24 „Danmark“)...
Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne Povijesti od 5. lipnja na svim kioscima!