U drugom dijelu priče o Njemačkim obrambenim snagama od 1935. do 1945. bavit ću se prikazom ustroja stožera i postrojbi najviše strateške razine Njemačke vojske, glavne i najveće sastavnice Wehrmachta. Njemačka (kopnena) vojska doslovno je bila kičma čitavih oružanih snaga, iako su formalno sva tri dijela Wehrmachta (das Heer, die Luftwaffe i die Kriegsmarine) bili ravnopravni. Njemačka, kao prije svega kopnena sila, najviše je svojih dobara trošila za opremanje i ustrojavanje postrojbi kopnene vojske.
Od svoga službenoga početka djelovanja (21.5.1935.), pa do proglašenja mobilizacije 26.8.1939., Njemačka je vojska djelovala kao mirnodopska vojska (Friedensheer). Proglašenjem mobilizacije kopnena vojska prelazi na ratni ustroj i dijeli se na dva dijela, prvi je bio Feldheer – poljska (operativna) vojska (postrojbe koje su djelovale izvan granica Njemačke) i Ersatzheer – Dopunska vojska, postrojbe koje su djelovale u granicama Njemačke (ili kao okupacijske postrojbe na zauzetom području: Francuska, Bjelorusija, Ukrajina…) i čija je temeljna zadaća izvođenje obuka novaka za postrojbe Feldheera. Vrhovno zapovjedništvo vojske (Oberkommando des Heeres – OKH) proglašenjem mobilizacije ustrojava se prema ratnom ustroju, što je značilo da postrojbama Feldheera zapovijeda Glavni stožer vojske, a postrojbama Ersatzheera (u granicama Reicha) Načelnik vojne opskrbe i Zapovjednik Dopunske vojske (Chef der Heeresrüstung und Befehlshaber des Ersatzheeres). Potonje je mjesto bilo izuzetno značajno jer je imalo pod nadzorom s jedne strane čitavu opskrbu vojske, a s druge su mu strane podređene sve obučne postrojbe na području Reicha kroz vojne okruge (Wehrkreis).