Ima već neko vrijeme kako se priča i piše o projektu koji priprema Zoran Šangut, nekadašnji logoraš srpskih koncentracijskih logora i današnji predsjednik Udruge pravnika „Vukovar 1991.”, i koji se s nestrpljenjem iščekuje. A to je nova knjiga koja će uskoro izaći, u travnju kako se najavljuje, s temom o ulozi nacionalnih manjina u Domovinskom ratu. O jednoj od manjina, onoj romskoj, već je bilo riječi u jednom od prošlih brojeva Vojne povijesti. I s pravom, jer je danas njihova uloga posve zanemarena. Iako nisu bili brojni, svaki njihov doprinos bio je itekako dragocjen, posebice ako se na umu ima da i danas neki doživljavaju diskriminaciju zbog svoje nacionalne pripadnosti. Ali stali su uz bok s Hrvatima kako bi obranili svoju domovinu. Bilo je i puno pripadnika drugih nacionalnih manjina koji su s Hrvatima branili Hrvatsku od agresora: Talijani, Mađari, Česi, Slovaci...
Ali svakako da je najzanimljivija uloga srpske nacionalne manjine u Domovinskom ratu. Jer srbijanska politika, kao i veći dio političkih predstavnika hrvatskih Srba, ne priznaju agresiju Srbije i Crne Gore, potpomognutu lokalnim hrvatskim Srbima, nego ustrajavaju u tezi o građanskom ratu između Hrvata i Srba. Šangutov projekt upravo će ići protiv te teze, argumentirano, s imenima i prezimenima Srba koji su se rame uz rame borili s Hrvatima protiv JNA, o domoljubima koji su i Hrvati i Srbi i drugi pripadnici nacionalnih manjina, koji su zajedno stali protiv agresora. Šangut je za tu knjigu izabrao 80-ak životopisa ratnika pripadnika svih hrvatskih nacionalnih manjina.
A u ovoj Vojnoj povijesti imate priliku pročitati jedan od njih. Kako piše dr. sc. Jakša Raguž, „među 80-ak sudbina branitelja – pripadnika nacionalnih manjina, neobičnošću i tragičnošću ističe se zapis o sudbini Jovana Sredojevića, zastavnika JNA koji je živio i umro kao ‘tajni’ hrvatski branitelj u redovima JNA”. Rođen u Zadru, Sredojević je početak rata dočekao u činu zastavnika I. klase u garnizonu JNA u Trebinju, u sastavu 472. motorizirane brigade „Sava Kovačević”. Bio je pripadnik pozadinskoga (intendantskoga) bataljuna ove brigade. Sredojević je Hrvatskoj vojsci dojavljivao dragocjene podatke o zapovjednim položajima JNA, crtama napada i brojnosti postrojbi JNA na Dubrovačkom primorju, a posebno se iskazao u pomoći lokalnom hrvatskom stanovništvu koje je ostalo živjeti na slanskom području nakon okupacije JNA. O tome postoje brojna svjedočanstva, a i službena potvrda o njegovoj suradnji. I onda ga u ožujku 1992. ubijaju pripadnici JNA. Da tragedija bude veća, on i njegova obitelj do danas od hrvatske države još nisu dobili zasluženu zadovoljštinu.
Šangutova knjiga to bi mogla promijeniti, kao i ukupnu percepciju o ulozi nacionalnih manjina u obrani Hrvatske, pa tako i Srba. A u novom broju još je nastavak teme o sinjskim diverzantima, prvi nastavak o Wehrmachtu...