Tijekom dugotrajnog procesa dekolonizacije, a i kasnije, persistentnih oslobodilačkih i separatističkih ratova na afričkom kontinentu bilo je mnogo. Između 1961. i 1991. vođen je brutalan rat oko kontrole Eritreje, bivše talijanske kolonije na obali Crvenog mora, pod kontrolom Etiopije. Sukob možemo podijeliti u dvije osnovne faze. U prvoj fazi (1961. – 1974.) eritrejski su pobunjenici vodili uglavnom tihi gerilski rat protiv snaga etiopskoga cara Haile Selassija, dok je druga faza (1974. – 1991.) bila označena otvorenim, često sasvim konvencionalnim ratom koji se vodio u sklopu širega etiopskoga građanskog rata u vrijeme diktature nad državom vojne hunte „Derg“.
S nekoliko stotina tisuća mrtvih, dugogodišnji rat za oslobođenje Eritreje možemo smatrati jednim od najvećih sukoba na afričkom kontinentu u 20. stoljeću.
Kao i u ostatku afričkog kontinenta, granice su na Rogu Afrike, regije koja danas obuhvaća države Etiopiju, Eritreju, Džibuti i Somaliju, stvorene kolonijalnom podjelom među europskim silama krajem 19. stoljeća. Do početka Prvoga svjetskog rata, osim Etiopije (arhaični naziv Abesinija), okolna obalna područja potpala su pod vlast europskih kolonijalnih sila: Eritreju su stvorili Talijani, Džibuti Francuzi pod nazivom Francuski Teritorij Somalaca, dok je današnja Somalija bila podijeljena između britanske vlasti na sjeveru (Britanski Somalilend) i talijanske na istoku i jugu (Talijanska Somalija).
Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne Povijesti od 5. siječnja na svim kioscima!