Naslovnicu siječanjskoga broja „Vojne povijesti“ krasila je fotografija Marija Filipija iz listopada 1991., snimljena u Laslovu. Vizualno efektna i pamtljiva, naslovnica je najavila opširan, zanimljiv i detaljan tekst Tomislava Šulja o dramatičnim zbivanjima tijekom 152 dana za kojih je Laslovo,smješteno južno od Osijeka, s oskudnim resursima i nevelikim brojem ljudstva odolijevalo kontinuiranim napadima JNA i srpskih paravojnih postrojbi. U samome tekstu kolega Šulj je filigranski precizno i uz svjedočenja preživjelih boraca i svjedoka vremena prenio atmosferu i većim dijelom kronološki raspleo zanimljivu priču o žilavoj obrani. Kao što navodi, Laslovo je bilo dio bojišnice duge 52 kilometra koju je nadljudskim naporima te godine na vrhuncu branilo tek desetak tisuća branitelja i uspijevalo je nekako održati protiv brojčano i opremom višestruko nadmoćnijeganeprijatelja. Kada se pogleda s odmakom, bitka za Laslovo ima sve elemente punokrvne ratne drame.
Selo koje je je prije rata brojilo jedva 1300 stanovnika mahom su nastanjivali pripadnici mađarske nacionalne manjine. Etnički šarolik sastav stanovništva šireg područja činili su Hrvati i Srbi te još desetak nacionalnih manjina, s time da jesamo Laslovo bilo gotovo okruženo selima većinski nastanjenima Srbima. Zbog sastava stanovništva, multietničke sredine i činjenice da su laslovački Mađari stoljećima živjeli na tome prostoru i očuvali običaje i arhaični mađarski dijalekt, situacija je bila i pod posebnom prismotrom Mađarske, što je dodatno intenzivirano nakon što su zrakoplovi JNA u listopadu 1991. izbacili dvije kasetne bombe na mađarski Barcs. Pridodamo li tome ionako dramatične događaje tijekom rane jeseni na području cijele istočne Slavonije, riječ je o potencijalno zanimljivom predlošku za kompleksnu ratnu dramu...
Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne Povijesti od 4. ožujka na svim kioscima!