Još tijekom I. stoljeća finska plemena prelaze današnji Finski zaljev te postupno naseljavaju područje Finske – najprije južno, a potom se šire prema sjeveru. Pritom potiskuju Laponce, te se krajem VII. stoljeća šire i na područja oko Ladoškog jezera. Od IX. do XI. stoljeća finska su plemena izvrgnuta neprestanim normanskim upadima. Švedski kralja Erik IX. »Sveti« 1157. godine započinje švedsko osvajanje Finske, koje će trajati sve do 1323. godine kada će cijela današnja Finska biti pod švedskom vlašću. Od 1700. godine na Baltiku se pojavljuje nova sila – Carska Rusija – koja će sve do 1809. godine voditi nekoliko ratova sa Švedskom za područje Finske, koji su okončani Mirovnim sporazumom iz Hamine (17. rujna 1809) prema kojem je cijela Finska ušla u sastav Carske Rusije kao autonomna velika kneževina. Od 1878. godine za područje Velike Kneževine Finske uvedena je opća vojna obveza te se postrojbe sastavljene od Finaca bore tijekom Prvoga svjetskog rata na strani Carske Rusije do izbijanja sovjetske Oktobarske revolucije. Koristeći opći raspad Carske Rusije, sastaje se privremeni finski parlament koji donosi odluku o proglašenju neovisnosti. Odmah nakon proglašenja finske neovisnosti, 4. prosinca 1917. godine, došlo je do trzavica unutar novoproglašene države između finskih socijalista (koje su podržavali ruski boljševici) i predstavnika građanskih stranaka. Navedeno stanje eskaliralo je u građanski rat, u koji se umiješala i Carska Njemačka poslavši u Finsku »Baltičku dragovoljačku diviziju« generalbojnika Rüdigera von der Goltza jačine 11 000 vojnika....
Nastavak teksta čitajte u novom izdanju Vojne povijesti od 5. srpnja na svim kioscima!