Hitlerova oklopna divizija u Zagrebu

U ožujku 1935. Hitler je odbacio mirovni spo­razum iz Versaillesa te započeo ponovno naoružavanje Njemačke. Najviše zahvaljujući generalu Lutzu, koji je postavljen na mjesto zapovjed­nika stožera novoustrojenih mo­toriziranih postrojbi, i njegovu načelniku stožera bojniku Heinzu Guderianu, već 1936. ustrojena je 1. njemačka oklopna divizija. Naime, u tridesetim godinama njih su dvojica zajedno s timom dalekovidnih suradnika pratili britanska ispitivanja oklopnih postrojba gdje je jedan zapovjed­nik, pukovnik Broad, glasom pre­ko radiostanice mogao upravljati cijelom postrojbom. Za razliku od Nijemaca, konzervativni Britanci nisu shvatili taktičke mogućnosti budućih oklopnih postrojbi. Lutz i Guderian predvidjeli su za budu­ću oklopnu diviziju tri tipa tenko­va: laki za izviđanje, srednji glavni borbeni tenk i posebni srednji tenk s topom većeg kalibra za potporu. U međuvremenu, kako je njemačka industrija tenkova bila tek u začetku, ured za naoru­žanje naručio je izradu školskoga lakog tenka s dva člana naoru­žanog strojnicama koji je postao Panzerkampfwagen I (njemačko oklopno borbeno vozilo skraće­ne oznake Pz. Kpfw. I ili Panzer I), prijelaznoga lakog tenka s tri člana posade naoružanog lakim automatskim topom od 20 mm – Panzer II, i dalje glavni borbeni tenk Panzer III i tenk za potporu Panzer IV. Prema prvobitnom pla­nu, svaka oklopna divizija trebala je imati oklopnu brigadu sa 562 tenka, ali taj je ambiciozni plan poslije smanjen na oko 300 ten­kova.

U napadu na Poljsku 1939., u kojem je sudjelovalo nekoliko novih divizija, zbog kašnjenja u proizvodnji novih modela tenko­va, glavnina oklopnih tenkova bili su Panzeri I i II. No i oni su bili do­voljni za poraz Poljske U svibnju 1940. Hitler je napao Francusku, u kojoj se nalazio ek­spedicijski korpus Britanaca, Bel­giju, Nizozemsku i Dansku. Napad je predvodilo svih deset oklopnih divizija (od 1. do 10.). Zbog i dalje prisutnog problema proizvodnje novih tipova tenkova, od ukupno 2574 tenka, više od polovine i da­lje su bili „školski" Panzeri I i II. Iako su saveznici imali više bolje oklopljenih i naoružanih tenkova, zahvaljujući boljoj taktici i sinkro­niziranom djelovanju kopnenih i zračnih snaga, na zapadu je izvo­jevana njemačka pobjeda. Oklop je ponudio Njemačkoj brz put do pobjede u zamjenu za jeftine in­dustrijske i ekonomske resurse uz minimalne žrtve.

Opijen uspjehom, Hitler je za napad na Sovjetski Savez odlu­čio ustrojiti novih deset divizija s rednim brojevima od 11 do 20. Taj ambiciozni plan nije mogla prati­ti proizvodnja tenkova i, prema nekim vojnim analitičarima, tu je Hitler u Drugom svjetskom ratu donio prvu od mnogih pogrešnih odluka. Prvih deset oklopnih divi­zija imalo je cijelu jednu brigadu s dvije pukovnije tenkova. U vezi s time treba spomenuti 4. oklo­pnu diviziju, koja će se u tekstu još spominjati, i koja je u svojoj brigadi, sastavljenoj od 35. i 36. tenkovske pukovnije, imala 90 Panzera I, 120 - II, 52 - III i 32 - IV te 26 zapovjednih tenkova III. sveukupno 327 (zbroj je 320 ten­kova) tenkova i oko 19.000 ljudi. Nova 14. oklopna divizija ustroje na je 15. kolovoza 1940., i to od 36. tenkovske pukovnije iz 4. oklopne divizije i 4. pješačke divizije koja je konjsku vuču zamijenila mo­tornom. Osnivanjem novih oklo­pnih divizija u svih tada dvadeset postojećih prepolovljen je broj tenkova. Do kraja rata 1945. Ni­jemci će ustrojiti ukupno 36 oklopnih divizija koje su sve zajedno imale tenkova koliko deset britan­skih ili američkih. Za novih deset divizija smanjenog broja tenkova trebalo je proizvesti novih 20.000 motornih vozila od motocikala, kamiona i tegljača polugusjeniča­ra umjesto da su ta vozila iskori­štena za motorizaciju od 12 do 15 pješačkih divizija koje su se i dalje koristile konjskom vučom. Ali to je neka druga priča, vratimo se 14. oklopnoj. Jezgru 14. oklopne divizije, uz stožer, tvorile su četi­ri pukovnije, već spomenuta 36. tenkovska i iz 4. pješačke divizije 103. i 108. motorizirana pješačka pukovnija, 4. topnička pukovnija sa 12 teških haubica kalibra 150 mm i 24 lake haubice kalibra 105 mm. Dalje, bila je tu 65. motocikli­stička bojna, 40. izviđački ođjel, 4. odjel lovaca tenkova, 13. bojna ju­rišnih inženjeraca, 40. odjel veze i 14 logističkih kolona nosivosti 10, 20 i 120 tona. Ukupno ju je činilo oko 13.500 ljudi.