Nakon sklapanja poznate austrougarske nagodbe do tada jedinstvena Habsburška monarhija podijeljena je na dva dijela: na austrijski dio ili Cislajtaniju i ugarski dio ili Translajtaniju. Tako su se i hrvatske zemlje našle podijeljene: Dalmacija i Istra pripadale su austrijskom dijelu, a Banska Hrvatska, (od 1881. i Vojna Krajina), ugarskom dijelu, odnosno Translajtaniji. Od tog vremena Austro-Ugarska je imala tri vojske: zajedničku vojsku, das Kaiserliche und Königliche Heer (skraćeno: c. i k.) i zajedničku ratnu mornaricu; Austrijsku zemaljsku obranu: das Kaiserlichkönigliche Landwehr (skraćeno: c.k.); Ugarsku zemaljsku obranu: Magyar kiralyi honvedseg (mađarsko domobranstvo).
U sklopu honvedsega Hrvati su u skladu sa svojom nagodbom formirali Hrvatsko domobranstvo s posebnim statusom. Sukladno takvoj podjeli bila je ustrojena i vojska. U Dalmaciji i Istri ustrojene su postrojbe zajedničke vojske (c. i k.) i postrojbe austrijske zemaljske obrane (Kaiserlichkönigliches Landwehr, odnosno austrijsko domobranstvo). U Banskoj Hrvatskoj (Hrvatska i Slavonija) ustrojene su također postrojbe zajedničke vojske, ali i postrojbe Hrvatskog domobranstva. Postrojbe Hrvatskog domobranstva djelovale su unutar Ugarske zemaljske obrane, ali su imale poseban status (hrvatski kao službeni jezik). Kada govorimo o sudjelovanju Hrvata u Prvome svjetskom ratu, treba govoriti o postrojbama u koje su Hrvati bili mobilizirani.