Rano ujutro 3. prosinca 1971. Pakistansko ratno zrakoplovstvo napalo je devet indijskih zračnih baza uz zapadnu granicu. Nakon zrakoplovnih udara uslijedio je snažan kopneni napad na strateški važan sektor Chhamb na sjeveru. Na istoku je u ofenzivu krenula indijska vojska. Do kasno u noć eksplozije su već odjekivale duž cijele istočne i zapadne granice, a Indija i Pakistan našli su se u ratu na dvama bojištima. U ponoć indijska premijerka Indira Gandhi objavila je da je Indija u ratu s Pakistanom. Dok su njezine riječi stizale u milijune domova, vojnici na bojištu već su vodili žestoke borbe. Razlozi sukoba bili su u podjeli nakon britanskog povlačenja 1947. godine. Tada je indijski potkontinent podijeljen na dvije nezavisne države, Indiju i Pakistan, slijedeći u određenoj mjeri vjersku podjelu na hinduse i muslimane. Pakistan se sastojao od dvije posebne i geografski nepovezane cjeline, Zapadnog i Istočnog Pakistana – Bangladeša, u kojem je vlast držala politička elita iz zapadnog dijela zemlje. Na izborima 1971. pobijedio je karizmatski oporbeni vođa Sheikh Mujibur Rahman zahtijevajući veću autonomiju Istočnog Pakistana, ali je zatvoren. To je potaknulo velike nemire koje je brutalno ugušila pakistanska vojska izazvavši egzodus osam milijuna ljudi u susjednu Indiju. U Bangladešu i uzduž granice, uz indijsku potporu, nastavljene su gerilske borbe pa je Pakistan odlučio isprovocirati rat oslanjajući se na savezništvo s Kinom. Nakon niza provokacija uslijedio je odlučan napad. Indija je bila prisiljena ratovati te istodobno paziti na granicu s Kinom. Odlučno se braneći na zapadu, Indija je krenula u zauzimanje Bangladeša. Uspješnoj ofenzivi znatno je pridonijela indijska mornarica koja je prekinula jedinu vezu Istočnoga i Zapadnog Pakistana. Dva tjedna poslije rat je završio. Indijska vojska zauzela je Bangladeš, koji je postao samostalna država. Napetosti između Indije i Pakistana traju i danas pa bi novi rat mogao biti mnogo opasniji jer obje države posjeduju nuklearno oružje.
VOJNOPOVIJESNI VREMEPLOV