Krajem rujna 1991. godine u obranu Vukovara uključilo se 58 pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga, poznatijih kao HOS. Od 58 pripadnika HOS-a koji su pristigli na vukovarsko bojište (od kojih je 14 ostalo braniti Bogdanovce), među preživjelima samo sedam nije bilo teško ili lakše ranjeno.
Poginulo je ili nestalo 25 pripadnika. Ivan Krajinović – Ićo jedan je od njih. Ivan Krajinović – Ićo rođen je 14. listopada 1966. u Omolju (Tomislavgrad, BiH) kao najstarije od petero djece Mare (rođ. Majić) i Luke Krajinovića. Ivan je u Omolju završio 4. razred osnovne škole, a nakon toga obitelj se seli u Repušnicu gdje je završio osnovnu, a potom u Kutini i srednju školu, smjer strojobravar. Skroman i vrijedan, kako je to u svojoj obitelji naučio, Ivan je radeći pomalo ostvarivao svoje mladenačke želje, kupio je električnu gitaru, pojačalo, automobil.
U knjizi „58“ – HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca, njegov suborac i sugrađanin Damir Markuš – Kutina, zapisat će: „U sitnim satima kada nije bilo borbenog djelovanja, razgovarali smo o civilnom životu, o obitelji. Ićo i ja govorili smo o curama, on o Mariji, ja o Kseniji. Tako je Ićo predložio, kada se vratimo, da ćemo se oženiti, on prvi, pa ja. Na žalost, moj Ićo nije to doživio, ja jesam. U svatovima, sjetio sam se toga i zaplakao. Znam da su ljudi mislili da plačem od sreće i zadovoljstva. Ne, onda sam zaplakao zbog Iće, bile su to suze za njega.“
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. rujna 2018.