Oženio se u kolovozu 1991. godine. Poginuo je tri mjeseca kasnije. Darko Cirba. Kada se spomene ime Darka Cirbe suborci s osmijehom pitaju: „To je onaj dečko što je, dok je avion prelijetao iznad njih na putu prema Pustari, vikao: ‘Siđi dolje da se obračunamo šakama’?“ Takva ga se sjećaju.
Srčanoga, vedroga i kako je njegov zapovjednik voda Siniša Miličević istaknuo, momka bez ijedne mrlje, momka koji nije kalkulirao i pitao zašto ga se negdje šalje i zašto mora ići baš on. Isticao se spretnošću i zavidnom tjelesnom spremnošću. Kao veliki emotivac burno bi reagirao na nepravdu ili nešto što mu se učinilo loše, ali jednako tako, vrlo brzo bi se vraćao u svoje vedro i pozitivno raspoloženje po kojemu ga i pamte. Govoreći o Darku, prijeratni prijatelji reći će kako se radilo o nasmijanom i društvenom mladiću koji se bavio brojnim aktivnostima, od sporta do lova. Amaterski je trenirao boks i karate, dok je tjelesnu kondiciju održavao svakodnevnim trčanjem. Strastveno je pratio sve o borilačkim vještinama, a odmor bi potražio uz Dunav i pecanje. Darko Cirba, mlađi sin Marije rođ. Mijoković i Josipa Cirbe, rodio se 16. veljače 1967. u Vukovaru. Pohađao je Osnovnu školu Drugi kongres KPJ, današnju Osnovnu školu Nikole Andrića, koja se nalazila nedaleko od njihova obiteljskog doma, a potom i srednju građevinsku školu. U obranu domovine Darko Cirba uključio se dragovoljno, u lipnju 1991. godine, kada je pristupio 4. vukovarskoj bojni 3. brigade Zbora narodne garde, koja se formirala na Opatovcu.
Nakon što je raspoređen u 2. vod, nakon kraće obuke sudjelovao je u prvim obrambenim akcijama u Borovu naselju i drugim dijelovima Vukovara i okolice, uključujući i akciju početkom rujna 1991. godine u kojoj je zaustavljena kolona oklopnih vozila koja je išla prema Lovasu, a pri kojoj ga je stariji brat Željko vidio posljednji put.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 4. kolovoza 2018.
