Došavši u ranu zoru 5. svibnja 1291. pred Akru, sultan Kalil svoj je tabor, tj. zapovjedno sjedište, uspostavio na brežuljku Tala l-Fuhkar istočno od gradskih zidina. Potom je cjelokupna mamelučka vojska počela zauzimati opsadne položaje. Prema dotadašnjoj vojnoj tradiciji krajnje desne, tj. sjeverne pozicije nasuprot gradskim zidinama zauzele su abasidske čete predvođene al-Muzarafom. Nasuprot istočnome gradskom zidu rasporedile su se mamelučke postrojbe iz Egipta, dok je vezu između njih činio kontingent iz Karaka pod zapovjedništvom al- Mansurija.
Već istoga dana započeli su mamelučki upadi prema gradskim zidinama. O tome da zapravo nije bila riječ o jačim ofenzivnim pokušajima svjedoči činjenica da se tijekom prvih nekoliko dana vrata na gradskim zidinama nisu zatvarala. Očito su ti prvi napadi poslužili za procjenu snage branitelja, ali i za odvlačenje pozornosti u vrijeme su mameluci gradili svoje opsadne linije. One su građene kao drvene palisade s manjim jarcima ispred njih i s vjerojatno dodatno pojačanim mjestima zaštićenima drvenim krovištima. S druge strane kršćanska obrana Akre organizirana je na način da je pojedini vojni kontingent bio zadužen za jednu sekciju gradskih zidina. Tako su se od Okrugle kule, smještene na obali mora na krajnjem sjeverozapadu gradskih zidina, po liniji sjevernog zida gradske četvrti Montmusard pa sve do gradskih Vrata svetoga Ante nalazili vitezovi templari.
Ne propustite novi broj Vojne povijesti za samo 19,99 kn na čak 84 stranice, od četvrtka 5.6. na svim kioscima!