Izbjeći sovjetsko zarobljeništvo

Nakon uspješnoga savezničkog proboja s plaža Normandije i napredovanja u unutrašnjost Francuske, pred Savezničko vrhovno zapovjedništvo postavilo se pitanje određivanja težišta za daljnje pothvate. Tijekom ljeta 1944. iskristalizirala su se dva osnovna stava o težištu daljnjeg napredovanja. Prema ideji američkog generala Pattona trebalo je „udariti ravno naprijed“, odnosno širokim bojištem izbiti na Rajnu, probiti „Siegfriedovu crtu“ i prodrijeti u sam Reich. S druge strane, stav britanskog feldmaršala Montgomeryja bio je „zaobilazni udar“, odnosno kombinirani zračno-desantni i oklopni prodor kroz Nizozemsku prema industrijskom bazenu Reicha – Ruhru. Prema britanskim procjenama zauzimanjem rurskoga industrijskog bazena, Reich bi u roku dva mjeseca bio „na koljenima“ što bi dovelo do okončanja rata do Božića 1944. godine (uz uvjet sovjetskog zauzimanja šleskoga industrijskog bazena). Nakon snažnoga britanskog pritiska (kojem se priključio i Churchill) na američkog generala Eisenhowera (vrhovnog zapovjednika savezničkih snaga) odlučeno je u korist Montgomeryja. Plan koji su izradili Britanci nosio je naziv „Market Garden“. U navedenom planu „Market“ je označavao zračni desant i zauzimanje mostova u Eindhovenu i Nijmegenu (Amerikanci) i mosta u Arnhemu (Britanci), dok je „Garden“ označavao oklopni prodor snaga britanskog XXX. zbora s ciljem povezivanja sa zračno-desantnim postrojbama na mostovima i time stvaranja „puta“ prema granici Reicha i formiranje „odskočne daske“ za prodor u Ruhr.