Posljednji ovogodišnji broj VP-a opet je aktualan da ne može biti aktualniji. Ratu Izraela i Hamasa ne nazire se kraj. Stoga je više nego zanimljivo da u ovom broju pročitamo sve najvažnije o Hamasu, o njegovom nastavku, o povijesti i dinamici njegova razvoja, iz pera dr. sc. Ivana Burazina koji nam je prvi dio ove teme obradio u prošlom broju.
Dakako, i ovaj dio oko osnivanja i razvoja Hamasa prilagodio je za VP, a puno opširnije će hrvatska publika moći pročitati u njegovoj knjizi koja je u pripremi. Burazin dobro poentira: „Iako je utjecaj Irana, Sirije i Hezbollaha također bio od značajne važnosti za Hamasov razvoj, u trenucima građanskog rata u Siriji, Hamasova politika je bila određena identitetima i društvenim tendencijama naspram značajne vojne i materijalne pomoći. Bez obzira na navedeno razilaženje, Iran, kao i Hezbollah, je nastavio suradnju s Hamasom zbog činjenice što je Hamas subjekt koji predstavlja najveću sigurnosnu ugrozu Izraelu, dok je temeljni izvor Hamasove moći upravo njegova društvenost.“ Svakako je šlager na ovu temu kolumna prof. dr. sc. Mirka Bilandžića, našeg dugogodišnjeg suradnika i vodećeg hrvatskog stručnjaka za nacionalnu sigurnost i terorizam. On naglašava da nas povijest podsjeća da je Izrael od svojeg osnutka 1948. do danas vodio 13 ratova na području Palestinske samouprave, raščlanjuje te ratove, i pokušava odgovoriti na ključno pitanje: “Bio je to process „izraelizacije“ (Israelisation), proces uranjanja u beskrajne ratove u kojima ne dolazi do konačne bezuvjetne pobjede i pri čemu dolazi do brutalizacije države i društva. Hoće li ovaj četrnaesti biti drugačiji?” Bilandžić izdvaja dvije najizglednije opcije; „No, u predvidivom razdoblju budućnosti dva se ipak čine izglednijima. Destrukcija operativnih vojno-političkih kapaciteta Hamasa, izraelska okupacija Gaze i kraj postojeće forme Palestinske samouprave te latentna opcija regionalnog sukoba koji će uzrokovati trajniju destabilizaciju Izraela.“