Burma je na početku Drugoga svjetskog rata bila britanska kolonija čija je važnost bila u tome što je preko nje išla je i jedina komunikacija kojom su saveznici, SAD i Velika Britanija, dostavljali pomoć Chang- Kai Shekovoj Kini, koja je ratovala s Japanom već četiri godine. Japanci su, stoga, kako bi lakše osvojili Kinu, svakako željeli osvojiti Burmu i presjeći komunikacije s Indijom otkuda je stizala pomoć za Kinu.
Stoga su Japanci mjesec dana nakon početka rata na Tihom oceanu u siječnju 1942. napali Burmu, koja je za militaristički Japan uz gospodarsko, imala i vrlo veliko strategijsko značenje. Naime, Burma je također mogla poslužiti kao baza za napad na Indiju i Indoneziju. Japanska 15. armija pod zapovjedništvom generala Shojiro Iida, koja se sastojala od samo dviju pješačkih divizija, nakon probnog napada u prosincu 1941. krenula je u ofenzivu iz sjevernog Tajlanda i preko džunglom prekrivenih planina upala u južnu Burmu. Japanci su se relativno lako probili preko prijevoja Kawkareik i nakon žestokog otpora zauzeli luku Moulmein na ušću rijeke Salween. Tada su se okrenuli na sjever i uspješno savladali otpor britanskih kolonijalnih snaga, pretežito iz Indije, i Britanaca koji su bili previše vezani uz prometnice i slabo pripremljeni za ratovanje u džungli.
Uslijed nezaustavljiva japanskog napredovanja Britanci su bili prisiljeni evakuirati veliku luku i glavni burmanski grad Rangun, uništivši prije toga veliku naftnu rafineriju i lučka postrojenja te velike količine ratnog materijala namijenjenoga Kini. U ožujku 1942. Japanci su ušli u Rangoon te poslije i u grad Lashe čime su prekinuli Burmanski put kojim je dopremana vojna pomoć Kini. Time su ostvarili jedan od najvažnijih ciljeva i praktički osvojili cijelu Burmu. Borbe na sjevernim granicama vodile su se sve do sljedeće godine. Daljnji japanski pokušaji napada na Indiju vrlo su brzo propali. Nakon blokade Burmanskog puta, pomoć Kini morala se dopremati zračnim putem preko Himalaje, i to u vrlo ograničenim količinama. Tek pošto su početkom 1944. savezničke snage prešle u napad na Burmu iz Istočne Indije, počela je i gradnja takozvanog „Stilvelova puta“ na dionici Ledo – Mu-sej. Nakon mukotrpne izgradnje u vrlo teškim uvjetima ova komunikacija povezana je s kineskom dionicom Burmanskog puta. Njome je ponovno počela nesmetano stizati pomoć Kini. Oslobađanje Burme teklo je vrlo sporo. Japanci su oružje tek u kolovozu 1945., na samome završetku rata.