DRUGI SVJETSKI RAT

Katjuša – noćna mora njemačkih osvajača i njihovih saveznika

Foto: Wikimedia Commons
Katjuša
Foto: Wikimedia Commons
BM13
Foto: Wikimedia Commons
BM13
15.10.2014.
u 18:56
U lipnju 1941. bio je gotov jedan tip "Katjuše" BM-13 koji se koristio raketama kalibra 132 mm, krajnjeg dometa 8 740 metara i mase bojne glave 4.9 kg. Te rakete bile su ispaljivane sa šinastih lansera (ukupno 16 lansera i raketa poredanih u seriju (jedan do drugog), montiranih na transportno vozilo (u prvo vrijeme nije bilo tipiziranog vozila već su upotrebljavani kamioni različitih vrsta).
Pogledaj originalni članak

Jedno od najpoznatijih sovjetskih topničkih oružja iz Drugoga svjetskog rata, toliko korišteno i toliko učinkovito da se slobodno može reći kako je u velikoj mjeri bilo nositelj sovjetske napadne moći i strateških uspjeha u Drugome svjetskom ratu, bili su višecijevni bacači raketa, popularno nazvani "Katjuša" po jednoj pjesmi iz tog vremena. Kroz promidžbene materijale to se naoružanje poistovjećivalo s Crvenom armijom tako da je gotovo postalo njezin sinonim i obrnuto – kad se govorilo o Crvenoj armiji, neizostavno mjesto imale su i "Katjuše". Iako su planovi tog oružja razvijeni u konstruktorskom uredu pod zapovjedništvom generala Andreja Kostkova 1938., ideja nije bila nova jer je još u srednjovjekovnoj Koreji postojalo oružje "hwacha" koje je ispaljivalo salve strijela s pomoću raketnog pogona (drugim riječima "hwacha" povezuje se sa 1409. godinom u vrijeme dinastije Joseon, a sukladno povijesnim podacima korejski osvajač Sejong Veliki raspolagao je s čak 90 "hwacha" koji su najčešće korišteni prilikom napada na utvrđene gradove.

Foto: Wikimedia Commons

Isključivo na inzistiranje Žukova i Timošenka, početkom rata izrađena je bitnica sustava BM-13 i prvi put uporabljena na moskovskom bojištu 1941. godine kod mjesta Orše. Postignut je izniman uspjeh kada je udar "Katjuša" stvorio paniku i velike gubitke u njemačkim redovima. Nakon toga uspjeha budućnost "Katjuše" kao topničkog oružja paljbene potpore bila je osigurana.

U lipnju 1941. bio je gotov jedan tip "Katjuše" BM-13 koji se koristio raketama kalibra 132 mm, krajnjeg dometa 8 740 metara i mase bojne glave 4.9 kg. Te rakete bile su ispaljivane sa šinastih lansera (ukupno 16 lansera i raketa poredanih u seriju (jedan do drugog), montiranih na transportno vozilo (u prvo vrijeme nije bilo tipiziranog vozila već su upotrebljavani kamioni različitih vrsta). Nakon tri mjeseca razvijen je lakši sustav BM-8 s raketom kalibra 82 mm, krajnjeg dometa 5900 m i masom bojne glave 0.65 kg, a nakon svake godine izlazila je još jedna modifikacija.

Foto: Wikimedia Commons

Broj "Katjuša" u operativnoj uporabi rastao je znatno brže nego uvođenje u naoružanje bilo kojeg drugog topničkog oružja, pa je početkom rata bila tek jedna bitnica (4 oružja", da bi već do kraja 1941. bilo ustrojeno pet pukovnija i 55 samostalnih divizija "Katjuša" (ukupno 554 oružja). Na kraju rata Crvena armija raspolagala je sa 40 samostalnih divizija, 105 pukovnija, 40 brigada i sedam divizija "Katjuša" (ukupno više od 2000 lansera različitih tipova i modela).

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 7

DU
Deleted user
19:46 15.10.2014.

Procvjetale jabuke i kruške, Razlila se magla nad rijekom. Izlazila na obalu Kaćuša, Na visoku, strmu obalu. Izlazila, pjesmu ona pjevala, O stepskom sinjem orlu velom O onom, kojeg je voljela, O onom, čija je pisma čuvala. Oj, ti pjesmo, djevojačka pjesmo Leti ti za jasnim suncem sad I borcu na fronti dalekoj Od Kaćuše prenesi pozdrave. Nek se sjeti djevojke obične. Nek posluša pjesmu njenu sad. Neka zemlju čuva on rodnu A Kaćuša ljubav čuvat' će.

GO
GosponVepar
15:39 16.10.2014.

Zanimljivo je i to da su kaćuše bile stroga vojna tajna sve do prvog napada, ali i nakon, naime njihove posade su morale uništiti svoja vozila kad postoji opasnost da ih osvoje Nijemci.

DU
Deleted user
20:11 15.10.2014.

jel zna neko de bi se mogla nabavit na crnjaka jedna katica