Smješten daleko od gospodarskih, prometnih i kulturnih središta, Baltik je u antici bio gotovo nepoznato područje, a za postajanje dalekih zemalja iza velikih ravnica sjevera Europe znalo se u Rimu samo prema jantaru koji je dolazio s Baltika kopnom i rijekom Vislom. U prvim stoljećima novoga tisućljeća do južnih obala Baltika probila su se plemena Veleta i Pomorana (južno od ušća rijeke Visle), dok su se sjeverno od ušća rijeke Visle naselila plemena Prusa, Litvanaca, Kura, Livonaca i Esta. Sjeverni dio obale Baltičkog mora naselila su Goti (Šveđani) i Finci. Od VII. do IX. stoljeća područje Baltika izloženo je prodorima Normana. Krajem IX. stoljeća na područje Baltika prodire Njemački viteški red »Braće po maču« (njem. »Schwertbrüder« ili »Mačonosci«) koji uspijeva zauzeti područje Baltika do ušća Visle te slomiti otpor pojedinih plemenskih kneževina.
Od 1219. godine na područje Baltika dolazi Njemački viteški red »Svete Marije« ili Teutonski viteški red (iz Svete Zemlje, koji se ujedinjuje s Njemačkim viteškim redom »Braće po maču«) koji nastavlja započeti prodor i do kraja XIII. stoljeća proširuje područje pod svojom dominacijom sve do ušća rijeke Njemena. U idućem stoljeću dolazi do procvata trgovačkih gradova-luka smještenih na Baltičkom moru (npr. Riga i Talin) koje se kao slobodni gradovi priključuju trgovačkom savezu njemačkih slobodnih gradova Baltičkog i Sjevernog mora (Hansa). Tijekom idućih stoljeća Baltikom su vladali Šveđani, Poljaci, a od XVII. stoljeća sve veći interes za Baltik pokazuju dvije nove sile – Rusija i Pruska.
Nastavak teksta i ostale zanimljivosti čitajte u novom izdanju Vojne povijesti od 5. siječnja na svim kioscima!
Zanimljivi podatci.