Lepantska bitka

Tijekom 16. stoljeća moćna turska mornarica ozbiljno je ugrožavala cijelo Sredozemlje. Udruženi s alžirskim gusarima, Turci su osvajali otok za otokom, sve dok plovidba Sredozemljem nije bila potpuno ugrožena. Hiroviti sultan Selim II., poznat po nadimku „Ispičutura’“, dao je osvojiti mletački Cipar, samo zato što tamo uspijeva glasovito vino u kojem je svakodnevno uživao. U okolnostima opće osmanske ofenzive papa Pio V. obnovio je kršćanski savez – Svetu ligu, u čiji su sastav ušle flote Venecije, Španjolske, Papinske države i nekih talijanskih gradova.

Za slavu Republike svetog Markaborile su se i galije svih dalmatinskih gradova od Istre do Boke Kotorske. Saveznici su pod zapovjedništvom španjolskog princa Don Juana Austrijskog skupili 209 ratnih galija i 34 manja broda s posadom od oko 50.000 mornara i 30.000 vojnika. Nasuprot njima turska je flota pod Ali-pašinim zapovjedništvom brojila 260 brodova s 54.000 mornara i 34.000 vojnika. Ujutro 7. listopada 1571. dvije su se sile sudarile u vodama Lepanta, na ulazu u Korintski zaljev. Borba je počela na lijevom krilu, gdje je Don Juan žestokom topovskom paljbom suzbio neprijatelja. Borba se zatim prenijela u središte kršćanskog rasporeda. U bezbrojnim okršajima galije su se sudarale, a vojnici su skakali s broda na brod i nastavljali borbu na palubama. U jednom trenutku i sam Don Juan morao se braniti mačem od napada turskih janjičara, a nedugo zatim turski je admiral i sam smrtno stradao poslije četvrtog juriša španjolskih vitezova. Posljednja velika bitka brodova na vesla završila je velikom pobjedom Svete lige. Turci su izgubili 200 galija i imali oko 20.000 mrtvih i zarobljenih, a kršćani svega 17 brodova i desetak tisuća ljudi. Među njima su stradale i trogirska galija „Žena“ i „Sveti Tripun“ iz Kotora. Osim toga, s turskih je galija oslobođeno oko 12.000 kršćanskih robova. Na vijest o strahovitom porazu sultan Selim II. rekao je da su kršćani Turcima „iščupali bradu, ali to neće smetati da ona ponovno naraste“. Iako je poslije lepantskog poraza slomljena prevlast turske mornarice, Osmansko je Carstvo svoju hegemoniju na Sredozemlju zadržalo sve do 17. stoljeća.