Ljudi koji su bili uz HOS na Sajmištu

HOS-ovci se rado sjećaju Vukovaraca, tzv. „Bojlera" (naziv navodno po pivskim trbuščićima): srednjeg bojlera Petra Kačića, velikog bojlera Damjana, ma­log bojlera Šutkovića i Stjepan Sučića, potom Ante Dugana - Samuraja. Istaknula se ekipa Našičana i Đakovčana (100 ih je dragovoljno došlo), prvenstve­no Ivan Anđelić - Doktor, Zvonko Bračun - Čaruga i Đuro Begović. Pamte i pripadnike vojne policije, braću Mudri iz Zagreba i Ivicu Arbanasa. Josip To­mašić - Osa, Velimir Đerek - Sokol, Josip Poljak - So­kol, pokojni zapovjednici susjednih punktova, svi oni čine dio HOS-ove vukovarske priče. No troje se Vukovaraca posebno istalcnulo i jedino njih vode kao pridružene članove postrojbe: Sinišu Mataiju - Ramba, Gorana Đurića - Kitaru i Violetu Zagrecki (Antolić). Mataija je bio sveratnik, na odredeni na­čin, zamjenik Zvone Curkovića. Bio je nevjerojatno hrabar, spretan, savršen „čistač", korektor topništva i stalno se ukazivao kada je trebalo pomoći.

Zadnje je spasio Markuša i Širokog koji su u opasnom pro­boju jednostavno zaspali od umora. Goran Đurić - Kitara priključio se naknadno, vjerojatno stoga što je dijete iz miješanog braka, a odluku je donio nakon što mu je majku Hrvaticu usmrtila granata agresora. Antolić ga je znao od prije rata, a čim ga je vidio, ponudio je dva borca u zamjenu. Kitara se vrlo rado priključio HOS-u i itekako istaknuo u „čišćenjima" borbi. „Meni osobno je spasio život kada sam se na­šao ispred trojice rezervista, pred koje je jednostav­no iskočio i eliminirao ih", prisjeća se Široki. Kitara je nakon ranjavanja odveden u bolnicu, no po svemu sudeći nije ubijen na Ovčari, već kasnije, pod nera­zjašnjenim okolnostima. Violeta je pak posebna već po tome što je žena: „Čovječe, ta meni su dolje bje­žali ili pucali ljudi k'o kokice. Čovjek s dva mandata u Legiji stranaca plakao je da ovo ne može izdržati, a ona je cijelo vrijeme bila s nama do samoga kraja", plastično dočarava Ćurković njezin doprinos. Viole­ta je bila mlada žena sa Sajmišta, samohrana majka, a prelomila je da ne želi ići u podrum nakon što su više puta pucali po civilima i dok jednom nisu uma­lo propucali u bijegu nju i sina. Predala je dijete maj­ci i sa sestričnom je našla postrojbu koja je netom došla braniti „njezino" Sajmište. Iako su ih HOS-ov­ci uporno pokušavali angažirati kao medicinsku is­pomoć, Violeta je bila do kraja tvrdoglava, dobila je oružje, koristila ga, izvlačila ranjenike i tako je funk­cionirala do kraja, rame uz rame s HOS-ovcima.