Gotovo svim pukovnijama i bojnama Waffen-SS-a razmještenima na Zapadnom ratištu u lipnju 1944. zapovijedali su prekaljeni veterani s Istočnog ratišta. To su bili časnici koji su svoje karijere gradili uspinjući se na položajima unutar svojih divizija. Većina njih svoje vojničke karijere započela je u rujnu 1939. godine kada su kao mladi časnici zapovijedali vodovima ili satnijama i koji su u postupku "prirodne selekcije" tijekom borbenih djelovanja uspjeli preživjeti užas rata na istoku. Većina zapovjednika Waffen-SS postrojbi kao što su Wisch, Witt, Wünsche, Meyer, Peiper, Wittmann… bili su u kasnim dvadesetima ili ranim tridesetima i, za razliku od svojih kolega u Wehrmachtu istih godina, bili su po dva ili čak tri čina viši od njih. Većinu navedenih časnika njihovi podređeni vojnici opisivali su kao "urođene vođe".
Ti vješti časnici vodili su svoje postrojbe s "prve crte" i kao takvi postali su "praktični eksperti" u oklopnom ratovanju. Kao rezultat navedenog djelovanja uspjeli su "akumulirati" gotovo nevjerojatan broj ranjavanja i s tim povezanu golemu količinu odlikovanja. Za razliku od britanskih ili američkih časnika koji nisu nosili svoja odlikovanja na bojištu, časnici Waffen-SS-a uvijek su isticali svoja odlikovanja. To je bilo posebno naglašeno kod nošenja prestižnog Viteškog križa (koji se nosio oko vrata, a dodjeljivan je za izuzetna djela vojničke hrabrosti tijekom boja), koji su časnici Waffen-SS-a isticali čak i na svojim prikrivenim odorama. S druge strane, većina mlađih časnika Waffen-SS-a bila je potpuno nemilosrdna, ali unatoč tome njihovi podčinjeni su ih doslovno idealizirali, i to uglavnom zbog već spomenute karakteristike da osobno vode svoju postrojbu u boj. Neskrivena volja i entuzijazam za borbom, gotovo isti kao i početkom rata, koje su pokazivali vojnici, dočasnici i časnici Waffen-SS-a bili su rezultat kombinacije nekoliko faktora.
Budući da je većina pripadnika Waffen-SS-a bila mlađih godišta, ona je od 1933. godine izložena agresivnoj nacističkoj promidžbi i indoktrinaciji na doslovno dnevnoj osnovi. Sam početak rata samo je ubrzao navedeni proces indoktrinacije, a kada su počela svakodnevna saveznička bombardiranja njemačkih gradova krajem 1942. godine, genij promidžbe Josef Goebbels iskoristio ih je za proglašavanje "totalnog rata" te "ukazivanje" Nijemcima protiv kakvog se nemilosrdnog protivnika bore. Dok su saveznički zrakoplovi sustavno pretvarali njemačke gradove u ruševine, većina pripadnika Waffen-SS-a bila je svjesna da im jedino preostaje borba do kraja. Tada je među pripadnicima Waffen-SS-a kružila popularna krilatica: "Veselite se ratu jer mir će biti užasan". Budući da se većina pripadnika Waffen-SS-a na Zapadnom ratištu prije toga borila na Istočnom ratištu, bili su svjesni da Sovjeti neće imati milosti prema Nijemcima ako uspiju prodrijeti u Reich. Čak i tijekom 1944. godine postrojbe Waffen-SS-a još su popunjavane isključivo dragovoljcima i u sve više slučajeva bivšim pripadnicima zrakoplovstva i ratne mornarice, a manje pripadnicima vojske. Waffen-SS činila je "mješavina" fanatičnih nacista spremnih na borbu do "posljednje kapi krvi", djelatnih vojnika željnih brzog uspona u činovima i avanturista željnih osjećaja uzbuđenja koje donosi boj. Sve njihove "želje" ubrzo će biti ispunjene na bojnom polju u Normandiji.
O svemu opširno u novome broju VP-a za samo 19,99 kuna na svim kioscima od petka, 4. 7.!
[IZ NOVOG BROJA] Artur-Martin Phleps
Zapoceo citanje, pa odustao. Kad u navodno strucnom vojno - povijesnom clanku pise: "15. vojska", "vojna skupina Zapad", "Siegfriedov postav"(?), a pogotovo "general - porucnik" (???), odmah prelazim na normalnije clanke. Nekako nemam zivaca za nasilnu, vojno - povijesno neutemeljenu, zastarjelu vojnu teminologiju izvucenu iz naftalina XVIII stoljeca. Nek' covjek hitno potrazi pomoc strucnog vojnog konzultanta, a moze i lingvista!