U jeku bespoštednog hladnog rata između zapadnih sila i Sovjetskog Saveza 25. lipnja 1950. počeo je oružani obračun u umjetno podijeljenoj Koreji. Ta je zemlja poslije Drugoga svjetskog rata umjesto slobode, zbog različitih interesa velikih sila, dobila 38. paralelu kao graničnu liniju između dviju država i dvaju političkih sustava. U tijeku razmirica o budućem ustrojstvu zemlje trupe Sjeverne Koreje prešle su demarkacionu crtu, čime je počeo rat. Već tri dana kasnije sjevernokorejske snage zauzele su Seul i nezadrživo prodrle prema jugu. Vijeće sigurnosti UN-a odlučilo je Sjevernu Koreju proglasiti agresorom i pozvati članice Svjetske organizacije da pruže pomoć Južnoj Koreji. Stvoreno je Zapovjedništvo Ujedinjenih naroda na čelu s američkim generalom Macarthurom.
Premoćne američke snage, kojima su se pridružile i malobrojne jedinice drugih zemalja, prešle su u rujnu 38. paralelu i dvadesetak dana kasnije zauzele glavni grad Demokratske Republike Koreje, Pjongjang. Uskoro su snage Ujedinjenih naroda izbile na kinesku granicu. Nekoliko stotina tisuća kineskih dobrovoljaca ušlo je u studenome 1950. u rat na strani Sjeverne Koreje. Bila je to prekretnica i Kinezi su uskoro stigli do Seula. Početkom 1951. bojišnica se stabilizirala na rijeci Han, a konačno se crta fronte zaustavila oko, sada već po zlu i krvi poznate, 38. paralele. Ratoborni Macarthur predlagao je američkom predsjedniku Trumanu upotrebu atomskih bombi. Pošto su javnost i američki saveznici bili protiv takvih ideja, Truman je bio prisiljen smijeniti ga. Kada su obje strane uvidjele da ne mogu postići pobjedu, počele su pregovore o primirju, koji su potrajali dvije godine. Tek u srpnju 1953. sklopljeno je primirje kojim je gotovo sve ostalo po starom: granica između dviju Koreja ostala je na 38. paraleli, a ratno stanje još praktički traje i danas.