Sjećanje na 25. travnja 1915. godine i nakon cijelog stoljeća i dalje ne blijedi. Sjaj svijeća koje se na taj dan pale ujedinjuje tri kontinenta u spomenu na ljude koji su položili svoje živote u dotada najvećem sukobu što ga je svijet vidio.
Toga je dana na turska vrata pokucala sva surovost ratne zbilje. Krajem 1914. godine rat na Zapadnoj bojišnici ušao je u statičnu fazu. Više nije bilo prostora za veće manevre, a rovovski rat je samo trošio ljudske i materijalne resurse i nije pružao mogućnost brzog privođenja kraju. London je tražio alernativne pravce proboja, a pažnju su mu privukli Dardaneli, uski pomorski prolaz koji je povezivao Sredozemno s Crnim morem.
Tursku je Prvi svjetski rat zatekao nespremnu i na njegovom početku niti jedna zaraćena strana nije ozbiljno računala s turskim pristupanjem ratu. Ona zapravo nije ni imala razloga za ulazak u rat, niti ga je željela s obzirom na teško političko i vojno stanje u državi. Iz tih razloga je i politika Središnjih sila i Antante tada bila usmjerena na održavanje turske neutralnosti. Premda se pogled na tursku neutralnost dviju zaraćenih strana bitno razlikovao u jednom vrlo važnom detalju u koridoru koji se spajao Egejsko i Crnogorsko more i koji je omogućavao pomorsku komunikaciju s Rusijom. Hoće li Dardaneli biti otvoreni ili zatvoreni za komunikaciju s Rusijom postalo je jednim od ključnih pitanja za obije strane. Turska vojna sila smatrana je drugorazrednom i zastarjelom. Naziv „Bolesnik s Bospora“, kako su tada zapadne sile nazivale Tursku, najbolje je odražavao stanje u posrnulom carstvu čije je mrvljenje i gubitak utjecaja trajao već cijelo stoljeće…
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. rujna 2022.