Grupa otoka udaljena 2400 milja jugozapadno od Havaja poprište je jedne od najkraćih i najkrvavijih bitaka na Pacifiku. Dosadašnje borbe vodile su se u gustim đunglama, no ovo je prva veća bitka na koraljnom otočju. U ovoj bitci Amerikanci će naučiti mnogo o iskrcavanjima i planiranju napada te kao i samoj borbi na tvrdim koraljnim otocima. Čeka ih nešto manje od 3000 japanskih vojnika te oko 2000 korejskih i japanskih radnika.
Tarawa
Vježba japanske vojske na Tarawi
Poslije pobjede na Guadalcanalu saveznici počinju s planiranjem daljnjih operacija. Tarawa je odabrana zbog strateške pozicije otočja kao ulaz do Filipina koje treba izvući od japanske okupacije. Otoci su dobro ukopani i branjeni te su jedno od najutvrđenijih mjesta na Pacifiku. Uz obalu je postavljena bodljikava žica i razne morske prepreke kao i sami koralji greben koji je prirodna prepreka iskrcavanju. Diljem otoka izgrađeni su bunkeri te topovska i mitraljeska gnijezda. Japanski garizon pod vodstvom Keijija Shibazakia dobro je uvježban te očekuju Amerikance. Japanci također imaju i vod od 14 Type 95 lakih tenkova spremnih da obrane plaže za vrijeme iskrcavanje te da pucaju na amfibijska vozila. Američka flota sastoji se od 17 nosača zrakoplova, 12 bojnih brodova, 8 teških krstarica, 4 lake krstarice, te oko 60 razarača. Američka flota također ima i oko 35.000 vojnika pripadnika 2. divizije marinaca te 27. divizije američke vojske pod vodstvom generala Juliana C. Smitha.
Type 95 laki tenk
Tjedan dana prije iskrcavanja avioni američke ratne mornarice počinju s bombardiranjem otoka a kasnije se priključuju i brodovi ratne mornarice. Dobar dio bunkera je uništen kao i zrakoplovna baza te nekoliko stotina Japanaca. Američko vodstvo loše je procijenilo snage na otoku te pretpostavljaju da će otok osvojiti unutar 24 sata.
Otok Betio tijekom bombardiranja
Napad počinje 20. studenom 1943. godine bombardiranjem s brodova američke ratne mornarice. Glavnina vatre usmjerava se prema najvećem i glavnom otoku Betio. Zatim kreće prvi val marinaca praćen zračnom podrškom u napad na Betio, no zbog niske plime Higgins amfibijska vozila se zaglavljuju petstotinjak metara od obale te su marinci primorani izaći iz vozila te preko plićeg dijela mora polako prelaziti smrtonosni put to plaže. Rijetki uspijevaju preći taj put. Većina prvog vala gotovo je izbrisana te američko vodstvo šalje pojačanja. Dio marinaca poginuo je još u vozilima koja su zaglavljena na koraljima bila laka meta japanskom topništvu, a dio se marinaca i utapa zbog preteške opreme i municije. Jedino vozila tipa LVT-1 Alligator zahvaljujući gusjenicama uspijevaju preći preko grebena. Potpomognuti novim pojačanjima u ljudstvu i tenkovima marinci oko podneva uspijevaju zauzeti prve japanske obrambene crte.
Higgins amfibijsko vozilo
Kako se prvi dan približava kraju municije kod marinaca sve je manje, vode gotovo da i nema a more je ispunjeno potonulim vozilima te mrtvim marincima. Pola amfibijskih vozila je uništeno a mnoštvo marinaca je mrtvo ili ranjeno. Također Japanski zapovjednik Keiji Shibazaki poginuo je prvog dana borbe no njegovi vojnici i bez njega znaju naredbe. Japanski vojnici se neće povlačiti te će se boriti do smrti ili si sami oduzeti život. Pred marincima je tri dana krvave borbe koje će Bitku za Tarawu zauvijek upisati u povijest kao jednu od najkraćih te najkrvavijih bitaka na Pacifiku.
Izvori:
http://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Tarawa
http://militaryhistory.about.com/od/worldwarii/p/World-War-Ii-Battle-Of-Tarawa.htm
http://www.eyewitnesstohistory.com/tarawa.htm
http://www.u-s-history.com/pages/h1752.html
http://en.wikipedia.org/wiki/Landing_Vehicle_Tracked
http://en.wikipedia.org/wiki/Julian_C._Smith
http://padresteve.com/2010/05/06/the-pacific-part-three-tarawa-paving-the-way-to-peleliu-iwo-jima-and-okinawa/