Do siječnja 1945. godine, admiral Karl Dönitz shvatio je da će Njemačka uskoro biti poražena te je htio spasiti svoje podmornice. Ubrzo je 23. siječnja radiom javio kodiranu poruku prema luci Gydnia (Gotenhafen) da podmornice trebaju pobjeći prema zapadu - kodno ime: "Hannibal". Podmorničari su tada bili smješteni u velikim brodovima koji su bili u baltičkim lukama, a najveći dio u Gotenhafenu - četiri velika broda: Deutschland, Hamburg, Hansa i Wilhelm Gustloff, piše War History.
Svaki od tih brodova koji su u konačnici potopljeni ima svoju priču. Htjelo se prikazati "ljudski" dio u Dönitzovoj odluci da pokrene operaciju "Hannibal". Ako ne uzimamo u obzir velike gubitke tijekom operacije, možemo shvatiti da je preko dva milijuna ljudi spašeno od sovjetskog napada na područje Gdanjska (Danziga). Izbjegnut je scenarij Konigsberga (Kalinjingrada).
Čak je i tijekom travnja 1945. godine Hitler vjerovao da će se rat nastaviti te da se ranjenici moraju zvati nazad u borbu čim budu "relativno zdravi". Ovakvo Hitlerovo razmišljanje pomoglo je Dönitzu tijekom njegovih izvještaja o potopljenim brodovima Gustloffu i Steubenu; Hitler je mislio da brodovi prevoze najteže ranjenike jer ni u snu ne bi zamislio da su ti brodovi zapravo često prevozili i zdrave vojnike koji su se mogli boriti.
Između ostaloga, admiral Dönitz je htio u svakom slučaju evakuirati što je više moguće ljudi iz područja gdje su Sovjeti napadali. Početkom ožujka, grupa plovila - bojni brod Admiral Scheer uz tri razarača i T-36 (da, brod koji je odigrao ključnu ulogu u spašavanju ranjenika s Gustloffa), branila je njemački mostobran blizu Wollina. Tijekom te operacije evakuirano je preko 75.000 izbjeglica koje su bile izolirane. Izbjeglice su premještene u veće ratne brodove i transportere koji su bili na pučini. Dok je veliki broj transportera potopljen, nekoliko brodova linijske plovidbe, kao što je Deutschland, uspjelo se probiti i svaki je spasio oko 11.000 duša.
Od 1. do 8. svibnja 1945. evakuirano je preko 150.000 ljudi. Prebačeni su malim plovilima do transportera i ratnih brodova. Jedan od ratnih brodova bio je T-36 i to je bilo njegovo zadnje isplovljavanje. Dana 4. svibnja bombardiran je te je naišao na minu. Potonuo je sa svojim zapovjednikom Robertom Heringom.
Dana 8. svibnja 1945. konvoj od 65 malih plovila napustio je Libau. Čamci i mali brodovi vozili su oko 15.000 ljudi. Njih tristo koji su zadnji napustili Libau nisu stigli pobjeći te ih je zarobila sovjetska mornarica. Poslani su u sovjetske radne logore dok su preživjeli i oni koji su se uspjeli izvući nastavili ponovno graditi Njemačku. To je bio čin koji je označio novo vrijeme - vrijeme hladnoga rata.