Magazin »Vojna povijest«, u gotovo pet godina otkako izlazi, posvetio je dosta prostora fenomenu stranih dragovoljaca koji su pristizali na bojišta Hrvatske, a kasnije Bosne i Hercegovine. Kroz ratne priče o postrojbama ili pojedincima opisane su gotovo sve bojišnice na kojima su se borili strani dragovoljci kako bi pomogli hrvatskom narodu u obrani od velikosrpske agresije. Ipak, bojišnicu Like nismo tematizirali što je pomalo neobično, s obzirom na to da je tamo djelovala postrojba nizozemskih dragovoljaca, a za koju možemo konstatirati da je vjerojatno bila najprofesionalnije ustrojena od svih sličnih postrojbi. Naime uvjet za pristup ovoj omanjoj samostalnoj jedinici bio je da potencijalni pripadnik ima vojno iskustvo. Više je razloga što se taj zanimljiv fenomen nije obradio. Svakako, najvažniji razlog bio je taj što je hrvatsko društvo, praktički sve do oslobađajućih presuda Haškog tribunala, bilo izloženo nevjerojatnom, dugi niz godina stvaranom, medijskom pritisku koji je Hrvatima trebao nametnuti osjećaj krivnje zbog pobjede u Domovinskom ratu.
Brojni mediji i razne nevladine udruge doslovno su izjednačavali broj čano neusporedive ratne zločine počinjene od strane pobunjenih Srba i JNA spram zločina koje su počinili Hrvati, koji su se isprva branili, a potom oslobađali vlastita okupirana područja. Vjerojatno u svrhu stvaranja dodatnog pritiska uoči izricanja konačnih presuda za generale Antu Gotovinu i Mladena Markača, provedena je prava kampanju u svrhu blaćenja ostvarenih vojnih uspjeha. Tako je primjerice nakon službenih najava kako će se razmatrati ne bi li i za operaciju »Medački džep« zaslužnima trebala biti dodijeljena priznanja, uslijedila apsurdna reakcija nevladinih udruga. »Documenta« – Centar za suočavanje s prošlošću, Građanski odbor za ljudska prava i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, 17. rujna 2013. organizirali su tiskovnu konferenciju čije poruke još uvijek stoje na službenim stranicama tih udruga: »Umjesto najavljenih odlikovanja predlažemo pokretanje dijaloga o primjerenom načinu budućih obilježavanja godišnjice operacije Džep ‘93 koji bi uključio sjećanje na žrtve na forumima poput Vijeća za socijalnu pravdu Predsjednika Republike Hrvatske i Povjerenstva za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske«, istaknula je Vesna Teršelič, osvrnuvši se i na jedan primjer neprofesionalnog medijskog izvještavanja povodom godišnjice navedene akcije.
»Osim što je 9. rujna u prilogu HTV-ovog TV Kalendara relativizirana odgovornost Mirka Norca, u njemu su se dominantno opisivali samo vojni aspekti akcije, dok sudbina stradalih civila nije spomenuta «, riječi su kojima gospođa Teršelič pojašnjava kako bi »primjereno« trebalo obilježavati operacije Hrvatske vojske i o njima izvještavati na državnoj televiziji. Izrečenom ne treba komentar, iako valja ukazati na opasnost manipulacija neistinama i poluistinama, jer na kraju prozvanog dvominutnog priloga »TV Kalendara« jasno se navodi: »na zatvorsku kaznu zbog zapovjedne odgovornosti osuđen je general Mirko Norac, a hrvatsko pravosuđe još uvijek procesuira potencijalne počinitelje ratnih zločina tijekom ove kontroverzne operacije« (https://www.youtube. com/watch?v=G1vyrbGGaCo)....
Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne povijesti od 5. ožujka na svim kioscima!
Medački džep je bila briljantno izvedena akcija, a ak je i zabilježen pojedinačni slučaj zločina to ne mijenja činjenice. Apsolutna većina poginulih bili su srpski teroristi, a ne civili. Zanimljivo je tek ono kaj se dogajalo nakon akcije. Recimo oni "kanadski" UN vojnici koji su govorili tečno srpski, potom su ti isti "Kanađani" vodili tešku bitku s HV za koju nitko nit dan-danas ne zna i još na kraju dobili odličja i pohvale....i onda se čudimo kojekakšnim izmišljotinama koje se još uvijek ponavljaju. Kak bi to plavooki Joseph rekel - tisuću puta ponovljena laž....