Istočno Sredozemlje – posebice Egejsko more – predstavljalo je do jeseni 1943. sporednu bojišnicu Drugoga svjetskog rata. Otoke u Egejskom moru zajednički su držale njemačke i talijanske postrojbe koje su se samo povremeno morale braniti od savezničkih (pretežito britanskih) napada. Talijani su držali Eubeju, Cikladsko otočje (osim otoka Milosa), južne Sporade i Dodekanez (talijanski posjed od 1912. i „mandat“ od 1923.), istočni dio Krete, veći dio Rodosa i otok Kastelorizo. Nijemci su 1941. okupirali Lemnos (Limnos), Mitilenu i Kios u sjevernom Egejskom moru, otok Eginu ispred Pireja, Milos, zapadni dio Krete i manji dio Rodosa.
Situacija se dramatično promijenila poslije talijanskog primirja sa Saveznicima 8. rujna 1943. (koje se često spominje i kao kapitulacija, a Nijemci su ga nazvali „izdajom zajedničkog saveza“ – „Bündnissabfall“). Nijemci su se pribojavali da će Saveznici iskoristiti novo stanje kako bi prodrli u Egejsko more, što bi im otvorilo pristup Dardanelima, Bosporu i Crnom moru te morsku vezu sa Sovjetskim Savezom...
Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne Povijesti od 5. travnja na svim kioscima!