U sklopu ponovnog njemačkog naoružavanja Njemačke zapovjednik Ratne mornarice admiral Erich Raeder izradio je ambiciozan plan »Z« prema kojemu je Njemačka ratna mornarica (»Kriegsmarine«) trebala biti ravnopravna tada najjačoj ratnoj mornarici svijeta – Britanskoj. Prema tom planu Njemačka je trebala između ostalih ratnih brodova imati i četiri nosača zrakoplova. Adolf Hitler, koji je rado podržavao nove strategije, odobrio je plan pa je 16. studenog 1935. sklopljen ugovor o izradi prvog od dvaju nosača klase »Zeppelin« s brodogradilištem »Deutsche Werke« u Kielu. Ipak, zbog radova na bojnom brodu »Gneisenau«, kobilica za prvi i jedini njemački nosač zrakoplova nazvan »Helen von Zeppelin«, prema kćeri poznatoga grofa, položena je tek u prosincu iduće godine.
Osnovno naoružanje nosača trebala su biti 42 zrakoplova, od kojih 12 mornaričkih inačica obrušavajućih bombardera Junkersa Ju 87 »Stuka«, deset lovaca Messerschmitt Bf 109 i 20 torpednih aviona Fieseler Fi 167. S obzirom na to da Nijemci nisu imali iskustva u gradnji ova kvih brodova, projekt je vrlo brzo stao jer je zapao u probleme. Stoga su njemački stručnjaci u sklopu uske vojne suradnje dviju ambicioznih sila otputovali u Japan. Poučeni iskustvom japanskih kolega koji su do tada već stvorili impozantnu flotu nosača zrakoplova, nastavili su radove pa je »Zeppelin« porinut u prosincu 1938, a nakon početka Drugog svjetskog rata bilo je završeno 85% radova na njemu. No nakon osvajanja Norveške sljedeće godine Hitler je zaključio kako mu nosači više nisu potrebni pa je zapovjedio obustavu radova kako bi se s već gotovog broda skinuli topovi i njima popunila manjkava obrana norveške obale. Hitler se ponovno zagrijao za nosače nakon uspješnog britanskog napada na Taranto i japanskog na PearlHarbor te su radovi na »Zeppelinu « opet nastavljeni. Nosač je već bio praktički gotov kada je Hitler u siječnju 1943. izgubio vjeru u površinske brodove i naredio prestanak njihove daljnje izgradnje.
Njegov zagovaratelj, admiral Raeder, smijenjen je i zamijenjen zagovarateljem podmorničkog rata Karlom Dönitzom. S broda je ponovno skinuto oružje, a torpedni zrakoplovi Fieseler Fi 167 prodani su Zrakoplovstvu Nezavisne Države Hrvatske. S jednim od ovih zrakoplova bojnik Romeo Adum dezertirao je k partizanima u Topusko. Kasnije su taj zrakoplov partizani koristili za prijevoz kurira i zapovjednika te je u njemu poginuo zapovjednik 8. korpusa NOVJ-a Vladimir Ćetković kad su ga greškom oborili južnoafrički Mustanzi RAF-a. Pred kraj rata nesuđeni njemački nosač otegljen je na istok Njemačke u korito rijeke Parnitz kod Settina gdje ga je posada potopila kada su vojnici Crvene armije ušli u grad. Sovjeti su brod izvadili nakrcali ga ukradenim stvarima i oteglili u Lenjingrad. Prema sovjetskim izvorima, jedini njemački nosač zrakoplova potopljen je u kolovozu 1947. topničkom vatrom, zrakoplovnim bombama i torpedima u pomorskoj vježbi.