Tijekom studenoga i prosinca 1943. njemačke su postrojbe u sklopu pothvata „Herbstgewitter“ odbacile postrojbe 8. korpusa NOVH-a (Narodnooslobodilačka vojska Hrvatske) i Mornarice NOVJ-a (Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije) iz područja Makarskog primorja, s Mosora i Biokova, s poluotoka Pelješca i otoka Korčule. Nakon velikih gubitaka u borbama na Korčuli (oko 1200 poginulih, zarobljenih i nestalih boraca) stožer 26. dalmatinske divizije, stožer Mornarice NOVJ-a i Oblasni komitet KPH (Komunistička partija Hrvatske) za Dalmaciju 29. prosinca donose odluku da se napusti obrana linije velikih otoka te da se postrojbe 26. divizije te IV. i V. POS-a (Pomorski obalni sektor) prebace na otok Vis. Nakon toga njemačke postrojbe iskrcavaju se na otoke Šoltu, Brač i Hvar te na njima organiziraju svoja uporišta.
Krajem siječnja VŠ NOV i POJ-a (Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, u daljnjem tekstu VŠ) na prijedlog stožera 26. dalmatinske divizije i stožera Mornarice NOVJ-a donosi odluku da se otok Vis utvrdi i uredi za upornu obranu. Od kraja 1943. godine po odobrenju VŠ-a u vodama istočne obale Jadrana djeluju savezničke lake pomorske snage. Glavni oslonac za ovo djelovanje nalazio se na otoku Visu...
Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne Povijesti od 4. veljače na svim kioscima!