Ante Pavelić kao vojni zapovjednik NDH

Iako je prošlo gotovo sedam desetljeća od završetka Drugoga svjetskog rata i prestanka postojanja Nezavisne Države Hrvatske, javnost u Hrvatskoj, ali i na području bivše Jugoslavije, još uvijek čeka pravu znanstvenu biografiju dr. Ante Pavelića, poglavnika NDH od 1941. do 1945. godine. Još uvijek se za tumačenje većine njegovih postupaka koriste voluminozne i višesveščane studije Bogdana Krizmana, stare već tri desetljeća. Nedovršena Pavelićeva sjećanja, objavljena u emigraciji i tek dijelom u Hrvatskoj, danas je veoma teško pronaći. Ostala sjećanja suvremenika ili znanstveni radovi bave se samo dijelovima njegove biografije. Protok vremena dovoljan je da se Pavelićev životni, vojni i politički angažman konačno pomno analizira.

Pavelić na položaju kod teške strojnice s domobranima 1942.

U ovom je članku osvrt na Pavelićev odnos prema vojnim pitanjima od stvaranja ustaškog pokreta u emigraciji pa do njegova rukovođenja vojnim poslovima u NDH, s mjesta poglavnika. Pavelićev odnos prema vojnim pitanjima često je bio u sjeni političkih pitanja, kao i povijesti same NDH koja je vezana za trajanje Drugoga svjetskog rata. O ovom problemu pisali su pojedini autori u emigraciji, dok je Slavko Kvaternik također djelomice ostavio svjedočenje o tom pitanju u svojim „Sjećanjima“, objavljenima 1997. godine. Ovaj članak posebno je pisan za travanjski broj VP magazina na bazi istraživanja u beogradskom vojnom arhivu, u kojemu se nalazi najveći dio originalne građe NDH, kao i na temelju relevantne sekundarne, objavljene građe.

Proslava Antunova, Pavelićev imendan, 13. lipnja 1942. godine. Pavelić razgovara s domobranskim topnikom (na slici još Slavko Kvaternik, general Štancer, general Perčević i talijanski časnici)

U novom broju magazina obrađena je i druga bitka za Ypres. Naime, nakon neuspješne njemačke ofenzive koja se odvijala od polovicne listopada do polovine studenoga 1914. na belgijskom dijelu Flandrije, njemačke snage zaustavljene su na rijeci Yseru i u području grada Ypresa. Brzi prodor kroz belgijsku Flandriju na područje sjeverne Francuske, kako su to zamišljali njemački stratezi, pretvorio se u statični rat. Iako je njemačka ofenziva bila prekinuta sredinom studenoga 1914., borbe ograničenih razmjera i učinka nastavljene su s težištem na području Ypresa.

Njemački Glavni stožer bio je ustrajan u želji da razbije obranu Ypresa, koja je svojom pozicijom na bojišnici izgledala poput kakvog trna zarivenog u njemačku bojišnicu, zato je i dobio naziv „ypreški klin“. Nijemcima je bilo jasno da taj klin neće moći izbiti bez neograničene topničke paljbe. Načelnik njemačkoga Glavnog stožera, Erich von Falkenhayn, nadao se da će uporabom bojnog otrova uspjeti umanjiti nadmoć brojnijih protivničkih bitnica. Bojni otrovi bili su poznati i primjenjivani u ratovima i prije Prvoga svjetskog rata, stoga je istraživanje i uporaba bojnih otrova zabranjena Haaškom konvencijom 1899. godine.

Pripreme za uporabu bojnog otrova bile su gotove 15. travnja, ali sve je ovisilo o vremenskim uvjetima na bojištu. Njegovu primjenu zapriječio je zapadni vjetar koji je puhao 21. travnja. Međutim, sutradan je na bojišnici zapuhao lagani sjeverozapadni vjetar. Bio je to ključni preduvjet na kojega je njemačka strana čekala kako bi isprobala svoje novo oružje – „N-municiju“. Na njemačkoj strani bojišnice otvoreno je 5730 boca punjenih klorom, a lagani vjetrić gurao je otrovni oblak u kojem je bilo više od 160 tona klora prema francuskim položajima. Ovo je zapravo bio treći njemački pokušaj uporabe bojnih otrova. Nijemci su prvi put pogazili Haašku konvenciju 27. listopada 1914., kada su kod mjesta Neuve-Chapelle protiv Francuza upotrijebili granate punjene kihavcem. Drugi put su upotrijebili suzavac na Istočnoj bojišnici u siječnju 1915., ali on nije djelovao zbog preniske temperature. Uporaba bojnih otrova nije bila dio zamišljene strategije u bitkama za Flandriju. Nijemci nisu ni sami znali koji će biti krajnji efekt primjene klora na bojišnici. Bio je to, zapravo, probni pokušaj, a rezultati primjene klora u vojne svrhe iznenadili su i same Nijemce.

U novom broju možete čitati još i druge teme: Steve Gaunt – moj ratni put stranog dragovoljca u Domovinskom ratu; o protuoklopnim puškama i bacačima plamena; o dvojbi – može li postojati humano i nehumano streljivo; i još niz drugih tema.

Ne propustite novi broj Vojne povijesti od subote 4. travnja!