O Albrechtu Wenzelu Eusebiusu von Wallensteinu, vojskovođi i političaru, koji je bio najpoznatiji kao jedan od generala Katoličke lige u vojsci cara Ferdinanda II. tijekom Tridesetogodišnjega rata: „Wallensteinu osobno trn u oku bile su ustrajne kritike bečkih foteljaških stratega, 'žena, svećenika i raznih pokvarenih Talijana', kako ih je nazivao. Većina dvorjana malo je razumjela stvarnost rata i impresionirale su ih samo spektakularne pobjede, dok su besposleni časnici i Dvorsko ratno vijeće, 'pokvareni Talijani', zavidnici i karijeristi, koristili svaku priliku da nahrane te predrasude i potkopaju generala. Ljut i ogorčen zbog njihova rovarenja, Wallenstein je osjećao sav napor svoje prve godine u vrhovnom zapovjedništvu. Vojna situacija bila je teška, a njegova oklijevanja sugeriraju da još nije bio potpuno siguran u svoju novu ulogu, što je bio problem dodatno pogoršan podijeljenim zapovjedništvom i različitim pogledima na način obračuna sa zajedničkim neprijateljem. Nije imao niti vremena pronaći i na položaje ponovno postaviti svoje ranije stožerne časnike, tako da je bio očajnički prezaposlen pokušavajući učiniti sam sve što je trebalo učiniti. Za imenovanje feldmaršala (u ono vrijeme čin ispod general-pukovnika) kao svog zamjenika, morao je imati odobrenje iz Beča, iako stara škola gospodskih, ležernih, španjolskih školovanih kavalira, koja je ondje vodila glavnu riječ, nije bila ni po njegovu ukusu niti u skladu s njegovim sirovim pristupom organizaciji i dužnosti."
Geoff Mortimer, Wallenstein: The Enigma of the Thirty Years War, London 2010., str. 91.
Ilustracija: Wallenstein u svom taboru, Rudolf Otto von Ottenfeld.
Izvor: www.facebook.com/LaurusLeslaeana
Zanimljivo povijesno razdoblje. Hrvatska laka konjica je bila više nego strašna. Hrvati su u njemačkoj povijesti na lokalnim regionalnim i opčinskim(gradskim) zapisima ostali zabilježeni kao: nagli i brzi napadači, koji uletavaju i nadmočnijem neprijatelju iznenada, bespoštedno, krvavo i bez milosti. Jedan od največih i najbogatih tadašnjih gradova Magdeburg su vrlo vjerojatno zapalili upravo te horde, pobili i opljačkali... https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvati_u_Tridesetogodi%C5%A1njem_ratu Pronašao sam mnogo malih informacija o tome u raznim dijelovima Njemačke. "S područja banske Hrvatske i Vojne krajine – poznati pod općim imenom Krovaten, Krabaten – sudjelovali su na strani carske vojske Hrvati, najčešće kao laki konjanici. Istaknuli su se 1619. u bitki kraj mjesta Záblatí u Češkoj, 1623. preplivali su na konjima rijeku Neckar i upali u Heidelberg, s Wallensteinom sudjelovali su u borbama za Mecklenburg, borbama na otoku Rügenu i u opsadi Stralsunda, za opsade Magdeburga 1631. preplivali su na konjima Labu i prvi prodrli u grad. Istaknuli su se i u bitkama kraj Breitenfelda i Lützena (pripisuje im se ubojstvo kralja Gustava II. Adolfa), a osobito kraj Nördlingena, sudjelovali su u borbama pod Metzom, u prodorima u Burgundiju, Nizozemsku i Pikardiju. God. 1636. prodrli su do St. Denisa blizu Pariza, a 1639. u Sasku. U Tridesetogodišnjem ratu sudjelovao je 1642. – 1643. i ban Nikola Zrinski s 3000 konjanika, a 1646. Ivan III. Drašković s banskom vojskom." -Wikipedija