Obuka pripadnika HV-a za vrijeme Domovinskog rata usko je vezana za sam razvoj HV-a u tom razdoblju, jer je na nju utjecala ustrojbena organizacija vojske, opremljenost naoružanjem i opremom te vojno-stručna kvaliteta časničkog i dočasničkog sastava. Kroz to razdoblje u HV-u obuka se provodila u tri vrste postojećih sastava vojske. Prvi je bio profesionalni sastav gdje se na samom početku stvaranja ZNG-a obuka provodi po modelima obuke policije i JNA, no ona se ubrzo na bojištima pokazala neprimjerena za ovakvu vrstu rata. Iskustva s bojišta prije svega su utjecala na promjenu taktičke obuke u razdobljima povremenih primirja koja su bila iskorištavana za provedbu realne borbene obuke ponajprije u gardijskim brigadama i vojnim specijalnim postrojbama. Osim obuke u samim postrojbama, stvaraju se obučni centri u kojim se obučavaju novopridošli kandidati za profesionalne postrojbe ili se provodi dodatna obuka i održavanje potrebnih borbenih vještina postojećih pripadnika.
Prvi takav centar za obuku u HV-u, nastao u šumi Žutici pokraj Ivanić Grada, namijenjen je za obuku pripadnika specijalne postrojbe GSHV-a, bojne „Frankopan“. Tu se provodila obuka po modelu francuske Legije stranaca s NATO-ovim standardima, uz stalna nadopunjavanja borbenih zadataka na osnovi iskustva iz borbe. U sklopu centra napravljeni su prvi borbeni poligoni s prirodnim preprekama koje su pripadnici postrojbe savladavali pod streljačkom vatrom i punom vojnom opremom. Elementi ovih poligona ugrađeni su u nekoliko poligona gardijskih brigada i vojnih specijalnih postrojbi. Na osnovi uočenih nedostataka kod zapovjednika manjih postrojbi (timova, posada ili posluga, desetina i vodova) za vrijeme provođenja operacije „Gusar“ u 1993. godini odlučeno je u GSHV-u oformiti gardijsko središte za specijalističku obuku dočasnika. Ono se oformilo u travnju 1994. kao gardijsko središte za specijalističku obuku dočasnika (SGSOD HV) u Šepurinama pokraj Zadra. Glavni je cilj bio osposobiti što veći broj dočasnika u profesionalnim postrojbama kroz različite tečajeve općih i specijalističkih borbenih vještina, koje će nakon uspješnog savladavanja programa obuke svoja iskustava prenijeti kroz provođenje obuke vojnicima u njihovim postrojbama.
Stvaranjem takvoga kvalitetnoga dočasničkog sastava, kopnena vojska dobila je dobro obučene i spremne manje postrojbe koje su bile temelj stvaranja dobro obučenih postrojbi jačine satnije i bojne. One su bile osnovni nositelji namjenskih organiziranih snaga ili sastava organiziranog na osnovi ratnog zadatka postrojbe. U gardijskim brigadama to su bile motorizirane bojne ojačane pridodanim oklopnim i topničkim postrojbama. Posljednje operacije Domovinskog rata 1995. godine pokazale su spremnost i obučenost pripadnika profesionalnih postrojbi, koje su došle do potpunog izražaja u borbi s neprijateljskim snagama jer su bili sposobni izdržati sve zadatke koji su od njih zatraženi u jednom brzom i napornom tempu borbenih djelovanja kakve vode sve suvremene vojske u svijetu.