Od pada Gorice do proboja kod Kobarida

Osvajanje Gorice nakon VI. bitke oduševilo je talijansku javnost te je general Luigi Cadorna smatrao da takvu činjenicu treba što prije iskoristiti, pa se odlučio za nove bitke s težištem djelovanja na Krasu. Cilj mu je i dalje ostao osvajanje Trsta. Talijani su smislili i primijenili novu samoubilačku taktiku, napadajući u gustim redovima tako da je svaki metak i šrapnel branitelja morao nekoga pogoditi. Mislili su da tu golemu masu ljudi neće biti moguće zaustaviti, ali užasni gubici nisu mogli opravdati zanemariva teritorijalna osvajanja. Cadorna je za VII. bitku prikupio 300 svježih bojni, od kojih je 130 bilo predviđeno za napad. Tu je bilo i 1 100 artiljerijskih cijevi te brojni minobacači. Nasuprot njega stajala je Borojevićeva 5. vojska s 50 bojni, 284 artiljerijske cijevi i 255 minobacača. Gubitkom Gorice i Doberdopske visoravni ova vojska ojačana je novim snagama jačine triju pješačkih divizija, tako da je krajem kolovoza imala oko 148 000 vojnika naspram 240 000 talijanskih. Raspolagala je sa 606 lakih i 168 srednjih i teških artiljerijskih cijevi s dovoljno streljiva.

Glavni udar trebala je izvesti 3. vojska lijevim krilom (21. i 22. pd/ XI. korpusa) sjevernim rubom Kraške visoravni preko Fajtji hriba (tt. 432) prema važnom prirodnom objektu – brdu Trstelju (tt. 643). Na tom pravcu nalazi se 55. pješačka brigada (IBr)/28. pješačke divizije, u čijem je sastavu karlovačka 96. pješačka pukovnija. Nakon devetosatne artiljerijske pripreme 14. rujna krenula je u napad 3. vojska u zoni odgovornosti od mora do rijeke Vipave. Osim lokalnih prodora u austro-ugarske rovove, nisu postignuti značajniji rezultati. Idućega dana Talijani su ponovno pokušali više proboja, ali vremenski i prostorno neusklađenih. Uspjeli su zauzeti visove poput Mirena (tal. San Grado di Merna). Tijekom 16. rujna 3. vojska nastavila je napade i zauzela neka manja područja koja nisu mogla riješiti bitku, pa su borbe prekinute 17. rujna. Skromne uspjehe platila je velikim gubicima – više od 700 časnika i 16 000 vojnika. General Borojević izgubio je oko 15 000 ljudi. 

Nastavak teksta čitajte u novome izdanju Vojne povijesti od 5. travnja na svim kioscima!