Za održavanje unutrašnjeg reda u okupiranoj Srbiji nakon travanjskog sloma Kraljevine Jugoslavije, njemački vojno-upravni organi dozvolili su obnavljanje Žandarmerije, 6. svibnja 1941. godine. Žandari su tako postali i prvi Srbi koji su ponovno mogli nositi naoružanje u javnosti. Nakon izvršenog njemačkog napada na Sovjetski Savez 22. lipnja 1941., sigurnosno stanje u Srbiji drastično se pogoršalo. Komunisti su se nadali da će poticanjem pobune u Srbiji odvući dio njemačkih vojnih snaga sa sovjetskog bojišta, ali i provesti revoluciju. Tijekom ljeta 1941. partizanski odredi napadali su gotovo isključivo organe srpske vlasti: žandarmerijske stanice i žandare, općine i lokalne činovnike. Pečat klasnog obračuna bio je dominantan.
Stanje u kojem su se našli pripadnici srpskih organa sigurnosti tijekom ljeta 1941., bilo je više nego delikatno. Odnos od strane njemačkih vojnih organa bio je pun nepovjerenja i podcjenjivanja. Komunistička aktivnost stavljala je Žandarmeriju u potpuno negativan fokus propagande i aktivnosti njihovih oružanih grupa: partizana ili pristalica u gradovima. Što je gore, veći dio stanovništva ih je promatrao kao dio režima koji je doveo do propasti u travnju 1941. godine. S druge strane, ono što se nije vidjelo, ali što je već tada bilo jasno vrhu Žandarmerije...
Ne propustite od četvrtka, 5.2. u prodaji novi broj magazina Vojna povijest na svim kioscima za samo 19,99 kuna.
U suradnji s Nijemcima četnički vojvoda Kosta Pećanac Milan Nedić (koji je sebe zvao "srpski Pétain") je gotovo sve djelove postojećeg srpskog državnog aparata stavio na raspolaganje nacistima. Pogotovo srpska policija je pomagala nacistima primjerice pri uhićenjima Židova. Več u kolovozu 1942. general Alexander Löhr Srbiju je proglasio "Judenfrei" (nacistički izraz za područje očišćeno od Židova). Od 16,700 Židova u Srbiji i Banatu, 15,200 je ubijeno. Sveukupno, procjenjuje se da je otprilike 80,000 - 100. 000 ljudi ubijeno u koncentracijskim logorima diljem Nedićeve Srbije od 1941. do 194