Osim Siniše Glavaševića nije uvršten ni jedan vukovarski branitelj

Naime, već spomenuti Nastavni plan i program MZOŠ-a propisuje u obrazovnim postignućima i imenovanje istaknutih hrvatskih branitelja. Nažalost, osim Siniše Glavaševića, u spomenutim udžbenicima nije uvršten ni jedan drugi vukovarski branitelj. Kao primjer negativnog stava o eventualnom navođenju takvih pojedinaca, donosim citat Snježane Koren iz članka Nastava povijesti između historije i pamćenja, objavljenog u zborniku “Kultura sjećanja: 1945. – Povijesni lomovi i svladavanje prošlosti”, objavljenog da se takvi elementi (bitke, vojne portreti ratnih junaka) mogu naći u nekim novijim udžbenicima u prikazu rata u 1990-tim, u čemu se može vidjeti utjecaj narativa o Drugome svjetskom ratu na prikaze Domovinskog rata prije 1990. godine: strategije kao i u programu iz 2006. uvelike podsjećaju na one koje su se svojevremeno rabile u prikazima NOB-a u udžbenicima iz komunističkog razdoblja. Nadalje Koren ističe: U konačnici, ovdje se radi o tome kako i na čemu treba graditi identitet, koje modele identifikacije treba ponuditi učenicima: treba li se i na koji način suočiti s problematičnim i traumatičnim sjećanjima ili ih treba prepustiti zaboravu? Zaključuje, kako je ona ipak kadra suočiti se s mračnim stranama vlastite prošlosti i s njima se produktivno nositi. No autor ovoga teksta nema problema s mračnim stranama vlastite prošlosti, sjećanja mu nisu traumatična i ništa ga nije spriječilo identificirati Blagu Zadru herojem Domovinskoga rata. Time je samo zaboravu istrgnuo ponosnu uspomenu i ponudio je učenicima kao model identifikacije i temelj su učinili i neki drugi autori o tekstu.

U četverogodišnjim strukovnim školama teme iz Domovinskog rata učenici obrađuju u drugom razredu. Za razliku od četverogodišnjih gdje se obrađuju hrvatska i svjetska povijest, u trogodišnjim strukovnim školama gradivo iz povijesti obuhvaća samo hrvatsku povijest i uči se znanje stečeno u osnovnoj školi, ali ako količinu sadržaja i broj nastavnih jedinica, odnosno nastavni plan i program za četverogodišnje srednje strukovne škole, usporedimo s gimnazijskim je sadržaj ipak sažet i ograničen samo na najvažnije događaje iz hrvatske i svjetske povijesti. U tom kontekstu možemo promatrati i sadržaje koji se odnose na razdoblje novije hrvatske povijesti, a posebno Domovinski rat. Ovakvu količinu sadržaja trebamo imati u vidu i kod gradiva za Domovinski rat. sliku razrušenog Vukovara (str.206.), autori donose tekst kojim učenike informiraju u nekoliko rečenica: Vukovar je opkoljen 24. kolovoza 1991. Nakon dvomjesečne krvave borbe srpski pobunjenici i JNA zauzeli su grad. Brojni su stanovnici i branitelji masakrirani i ubijeni, a preživjeli su prognani ili odvedeni u zarobljeništvo. Vukovar je simbol hrvatskog otpora u Domovinskom ratu. Iako je tekst afirmativan, u njemu se potkrala mala pogreška s obzirom na to da autori navode dvomjesečne krvave borbe, a činjenica jest kako je napad i opsada grada trajala nepuna 3 mjeseca. Osim u udžbeniku autora Akmadža,Jareb, Radelić, Skenderović, gdje su spominju vukovarski branitelji Andrija Marić, Blago Zadro i Marko Babić, u drugim udžbenicima ne spominju se imena nijednog vukovarskog branitelja.

To nije slučaj u udžbenicima za trogodišnje strukovne škole, gdje npr. autor Hrvoje Petrić spominje Blagu Zadru uz kratak opis stradanja grada. S druge strane, Bekavac, Jareb i Šarlija osim Blage Zadre, u svom udžbeniku spominju Marka Babića i Andriju Marića uz tekst od dvije stranice o vukovarskoj bitci. U gimnazijskom nastavnom planu i programu predviđeno je više nastavnih jedinica vezanih uz razdoblje nastanka suverene hrvatske države i Domovinskoga rata. U pravilu iznose dvostruko više u odnosu na osnovne i strukovne škole. Ovdje je gradivo znatno prošireno i trebali bi se spominjati događaji, pojmovi i osobe koje se ne navode u osnovnoškolskim udžbenicima, kao ni u udžbenicima za strukovne škole. Tako Erdelja i Stojaković u udžbeniku (str. 284/285) donose tekst o vukovarskoj bitci, stradanjima civila i ratnim zločinima, te uz Sinišu Glavaševića navode imena Mile Dedakovića Jastreba, Branka Borkovića i Blage Zadre. Tekst udžbenika popraćen je i slikama, no donose netočan zaključak kako je na Ovčari pokopano oko šest stotina civila. U udžbeniku Agičića, Jakovine, Leček i Najbar-Agičić opis vukovarske bitke i stradanja nakon okupacije grada donesen je kao dio posebnog naslova Vukovar (str. 276). Autori su donijeli kratak opis događanja, ne navodeći pritom imena osoba. Imena osoba ne donose ni autori Kolar-Dimitrijević, Petrić, Raguž, no u dvije stranice teksta uz naslov Vukovarska bitka izuzetno korektno opisuju stanje u gradu tijekom opsade i sudbinu branitelja i civilnog stanovništva nakon okupacije.

Tekst udžbenika popraćen je i s nekoliko slikovnih prikaza. S druge strane autori Goran Miljan i Ivica Miškulin opis situacije prije opsade grada i navode ključna uporišta srpske pobune u istočnoj Slavoniji navodeći sela: Negoslavci, Bršadin, Pačetin, Trpinja, Bobota, Borovo Selo, Mirkovci i Tenja. Donijeli su usporedbu hrvatskih snaga (oko 1800 branitelja) te JNA i paravojne snage (oko 50 000). Uz 7 slikovnih priloga, spominju Sinišu Glavaševića i Blagu Zadru uz kojeg navode: U bitki za Vukovar osobito se svojom hrabrošću istaknuo Blago Zadro, zapovjednik obrane Borova Naselja. Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti zaustavljena je oklopna sila JNA koja je napredovala prema Vukovaru i uništeno je na desetak tenkova. Trpinjska cesta zbog toga je dobila naziv „groblje tenkova“. Blago Zadro poginuo je sredinom listopada 1991. godine. Tekst o Vukovaru završavaju riječima: Herojska obrana Vukovara znatno je oslabila materijalnu i psihološku moć JNA i pobunjenih Srba. Koliko je problematika Domovinskoga rata zastupljena u školskim udžbenicima vidljivo je iz tabelarnih prikaza. S obzirom na činjenicu kako se svi autori udžbenika moraju pridržavati nastavnoga plana i programa, odobreni se udžbenici ne bi smjeli mnogo razlikovati u broju nastavnih jedinica i njihovu opsegu te pojmovima uvrštenima u sadržaj. Dakako, razlikuju se u načinu interpretacije pojedinih povijesnih događaja, jer im je upravu u toj interpretaciji ostavljena sloboda izražavanja. O toj slobodnoj interpretaciji ovisi i kakvo znanje o Domovinskom ratu dobivaju učenici u osnovnim i srednjim školama, ovisno o usmjerenju i onom opsegu koji im je potreban u daljnjoj naobrazbi. Pojedini su autori maksimalno iskoristili prostor ograničen Nastavnim planom i programom za pojedine škole, i stoga se na njih ne odnosi teza, koja je u nekim prigodama javno iskazana, kako se o Domovinskom ratu u udžbenicima ne govori dovoljno. Ako nam je zadatak prikazati povijest istinitom, onda se držimo tog načela i u ovom slučaju. Ovakvi prikazi Domovinskog rata i obrane Vukovara u udžbenicima povijesti za osnovne i srednje škole nisu nedavna pojava.