Osamsto tisuća poginulih, razoreni gradovi i uništene sve tvornice. To je bio epilog malo poznatog južnoameričkog rata koji je završio 1. ožujka 1870.godine. Poslije pet godina rat je okončan velikom pobjedom koalicije Brazila, Urugvaja i Argentine nad Paragvajem. Poslije smrti predsjednika Carlosa Lopeza 1862., na čelo Paragvaja došao je njegov ambiciozni i nasilni sin Francisco Solano Lopez. On je od Paragvaja nastojao stvoriti prvu silu u Južnoj Americi, zbog čega je počeo provoditi radikalne reforme. U isto vrijeme Paragvaj je bio u zategnutim odnosima sa susjednim državama Brazilom i Argentinom zbog njihova ekspanzionističkog apetita prema Urugvaju, zemlji čiju je nezavisnost Paragvaj podupirao.
Brazil je uskoro izazvao revoluciju u Urugvaju, kojom je na vlast postavio ljude slijepo odane brazilskim interesima. Tim činom Urugvaj je prešao na stranu Argentine i Brazila te nastaje “Trojni savez”. Lopez je uzvratio objavom rata. Početni ratni uspjesi išli su na ruku Paragvajcima čija je vojska zauzela brazilsku pokrajinu Mato Grosso, a zatim ušla u Argentinu. No uskoro se ratna sreća promijenila. U lipnju 1865. brazilsko brodovlje nanijelo je težak poraz paragvajskoj floti na rijeci Parani. Iz bitke u bitku Paragvaj je trpio teške poraze. Predsjednik Lopez na oružje je pozvao cijeli narod: žene, djecu i starce.
Poslije pet godina krvavih pokolja Paragvaj se pretvorio u izgorjele ruševine. Lopez, obuzet ludilom, nastavljao je gerilski rat po prašumama, gdje je i poginuo. Time je završio najkrvaviji sukob u južnoameričkoj povijesti, u kojem je u Paragvaju preživjelo 300.000 stanovnika, od čega samo 28.000 muškaraca, uglavnom staraca i djece.