Partizani u Kupresu

Nakon kapitulacije fašističke Italije u rujnu 1943. Narodnooslobodilački pokret u Jugoslaviji predvođen KPJ i Titom značajno je porastao. Izlazak Italije iz rata stvorio je golem vakuum na prostoru koji su dotada držale njezine postrojbe, a koji su odmah zauzeli partizani preuzevši pritom velike količine naoružanja, vojne opreme i ostaloga ratnog materijala. Osim toga, njihovim redovima pristupio je velik broj novih boraca. Iako su zauzeli mnoge gradove i mjesta, pa čak i sam Split, vrlo brzo morali su se povući pred naletom njemačkih postrojbi i postrojbi Oružanih snaga NDH (OS NDH) prema dalmatinskim otocima zaključno s otokom Visom ili planinama u BiH. U takvim okolnostima na udaru partizanskih snaga koje su se povlačile iz Dalmacije našao se Kupres kojega su partizani napadali pet puta i to redovito noću. Četiri puta su pokušali tijekom 1942., ali bezuspješno, dok su peti puta uspjeli. U iznenadnom i snažnom naletu jedinice I. proleterske divizije i 9. brigade X. krajiške divizije potpomognuti dalmatinskim brigadama i uz podršku zarobljenih talijanskih tenkova zauzele su Kupres 4. listopada 1943. godine. Slaba ustaško-domobranska posada sastavljena od V. ustaškoga djelatnoga zdruga i Kupreške milicije povukla se u Travnik bez borbe. S vojnicima su se povlačili i preostali civili. Partizani su s lokanim srpskim stanovništvom sutradan napravili stravičan pokolj. Priveli su sve muškarce starije od 14 godina, a 71 osudili su na smrtnu kaznu. Smaknuće je izvršeno na jami Ogledala iznad sela Kukavice, osuđenici su do stratišta odvedeni pješice u koloni dva po dva, a ruke su im bile povezane žicom i konopom. Lokalni Srbi pomagali su partizanima pri mučenju i ubijanju osuđenoga kupreškog puka. Do danas je imenom i prezimenom poznat 71 stradalnik. Među njima je bilo i Muslimana i Srba, a najviše Hrvata. Gotovo sve hrvatsko stanovništvo protjerano je 23. listopada, a prema zapovijedi štaba I. proleterske divizije Kupres je spaljen 11. prosinca 1943. godine. Prognanici su prvo pješice išli do Travnika, a potom vlakom u Slavoniju.