Poučci sirijske krize

U aktualnoj sirijskoj situaciji na sceni je višedimenzionalan sukob. Radi li se o krvavom građanskom ratu, nizu ratova i sektaškom nasilju unutar njega ili pak o „ratovima unutar ratova“ na turbulentnom bliskoistočnom području kojega sirijska situacija čini još nestabilnijim i u pogledu budućeg razvoja u strateškom smislu teško kontroliranom? Sve je počelo sredinom ožujka 2011. godine. Antirežimski grafiti na zidu škole u mjestu Dara’a na jugozapadu Sirije doveli su do uhićenja njihovih autora: malodobne djece. Lokalne vlasti odbile su zahtjeve za njihovo puštanje, što je izazvalo revolt građanstva i u nizu gradova dovelo do masovnog narodnog bunta protiv režima Bashara Hafeza al-Assada. Sirijski je diktator na prosvjede odgovorio državnom represijom. Protivnici režima uz pomoć niza inozemnih subjekata postupno su se politički i vojno organizirali. Sirija je skliznula u krvavi sukob. Njegova je dosadašnja cijena, prema procjenama UN-a, 100.000 ubijenih i oko 5,5 milijuna raseljenih i izbjeglih osoba. Sirija je disfunkcionalna, krhka ili propala država, u pat-poziciji između vladinih i antirežimskih snaga. Događaji koji su u Tunisu započeli u listopadu 2010. (Jasmin revolucija), u čijem je središtu nezadovoljstvo zbog masovne nezaposlenosti, siromaštva, represije i neobuzdane državne korupcije, te su bili uvod u rušenje niza diktatorskih režima na Bliskom istoku (Tunis, Egipat, Libija, Jemen), euforično su nazvani „Arapsko proljeće“. No, sirijska je kriza još jedan u nizu dokaza da je sve više riječ o „tmurnoj arapskoj jeseni“ koja, barem kada su u pitanju potencijalni učinci sirijske krize na bliskoistočnu budućnost, može biti još tmurnija.