Prvi svjetski rat s više od 40 milijuna žrtava bio je najveće krvoproliće u dotadašnjoj europskoj povijesti. Suvremenici su ga s punim pravom nazivali Velikim ratom. Nikada dotada ni jedan europski sukob nije mobilizirao čak 60 milijuna vojnika, od čega ih se gotovo deset milijuna nikada nije vratilo s bojišnica. U Velikom ratu sveje bilo veliko pa tako i civilne žrtve čiji je broj dosegao gotovo sedam milijuna. Rovovski rat trošio je ljude nesmiljenom brzinom kao da je riječ o municiji, a ne o živim ljudima. Dotada neviđeno. Vojnici su proživljavali neopisive strahote u uvjetima koji su jedne tjerali na propitivanje svojih uvjerenja o postojanju Boga, a kod drugih jačali vjeru u nadi skorašnjeg spasenja. Miris baruta, beživotna zemlja prerovana granatama i smrad raspadajućih trupala bili su svakodnevnica europskih bojišnica. Uzroci ovog paklenog ludila bili su mnogobrojni i složeni. Jedan dio uzroka počiva u neravnomjernom ekonomskom razvoju vodećih europskih zemalja, dok se drugi dio skriva u procvatu nacionalizma kao dominantne europske ideologije 19. stoljeća. Nove granice Europe plaćene su visokom cijenom. Teško je ukratko objasniti sve vojnopolitičke događaje koji su prethodili ratu. Isto tako, nemoguće je pisati o uzrocima Prvoga svjetskog rata i događajima koji su mu prethodili, a na spomenuti Berlinski kongres iz 1878. godine. Njegova uloga u povijesti je sudbonosna, kako za međunarodnu diplomaciju, tako i za narode Balkana.
Ostatak teksta pročitajte u novom broju VP magazina za vojnu povijest!