U sklopu planetarnog obilježavanja 100-godišnjice Prvoga svjetskog rata Grad Zagreb pokrenuo je prije nekoliko godina niz aktivnosti kako bi se istražili ratni putovi i stradanja hrvatskih vojnika u Prvome svjetskom ratu. U te su se aktivnost uključila i Ministarstva kulture i branitelja. Hrvatska delegacija posjetila je dijelove nekadašnjeg bojišta u jugozapadnoj Ukrajini na kojem su tijekom 1915 i 1916 godine vođene krvave borbe s brojnim poginulim vojnicima. Prisjetili smo se pomalo zaboravljenih ratnih događanja hrvatske vojne povijesti i odali počast palim vojnicima Velikoga rata.
U ovim terenskim aktivnostima odavanja počasti palim hrvatskim ali i svim drugim vojnicima Velikog rata bili su predstavnici Grada Zagreba dr Ivica Pančić, pukovnici Valentino Rajković i Drago Umičević i narednik Toni Rajković, te potpredsjednik Udruge 1914-1918 i budući zamjenik gradonačelnika Grada Dugo Selo pukovnik Nikola Tominac.
Proboj kod Gorlitza iz svibnja 1915
Početkom svibnja 1915. započela je velebna operacija – proboj kod Gorlica u južnoj Poljskoj - u kojoj su Centralne sile pokrenule napadne operacije i na kraju odbacile Ruse duboko na istok. U ovoj velikoj operaciji značajno će sudjelovati i hrvatske pukovnije. Tako je 79. pješačka pukovnija iz Otočca, poznatija pod nazivom „Jelačićevci“, u sastavu 7. pješačke divizije/Grupe Szurmay/njemačke Južne armije. Njihov pravac napada je išao od prijevoja Uzsok na Karpatima preko grada Drohobucza, prijelazom rijeke Dnjester s ciljem izbijanja u šire područje glavnog grada nekadašnje Galicije Lavova. U borbama između 16. i 18. svibnja ispred naselja Doline i Stryja i na uzvisinama sjevero-istočno od grada Drohobcyza nastupa zastoj. Tijekom 19. i 20. svibnja unutarnja krila Grupe Szurmay i njemačka Bothmer probijaju ruske položaje istočno od grada Drohobycza, gdje su zarobili 1.800 ruskih vojnika, da bi do 31. svibnja uspjeli postići tek manje uspjehe kod grada Stryja. Nakon krvavih borbi i iznimno velikih gubitaka na širem području gradova Stryja i Drohobycza Szurmay je uspio izbiti na rijeku Dnjestar kod sela Mikolajowa. Tijekom večeri 6. lipnja započinje nova ofenziva. Szurmay je pokušao nastaviti proboj kroz močvarno područje ali se tu morao zaustaviti. Rusi su pravilno ocijenili da je ovo područje najranjiviji dio austro-njemačkog bojišta u Galiciji, pa su započeli napad na naselja Zydaczow i Mikolajow. U tim je borbama 7. pješačka divizija uspjela probiti ruske pozicije sjeverno od sela Derzowa, da bi je Rusi tijekom 8. lipnja protunapadom odbacili natrag. Prema izvješćima Szurmayevog korpusa njegova 14. Pješačka brigada poslije krvavih borbi prisiljena na povlačenje prema selu Königsau, jer je izgubila 50% svojega sastava. U tim će borbama naši Ličani pretrpjeti iznimne gubitke. Prema telegramskom izvješću od 17. lipnja 1915. zapovjedništvo pukovnije navodi da se u vremenu 13. – 16. lipnja „54 časnika i 1.769 vojnika vode se kao nestali, 1 časnik i 68 vojnika ranjeni a 1 časnik i 15 vojnika poginuli“. U vremenu 10. – 16. lipnja iskazani su najveći gubitci kod mjesta Kryvula (okrug Zydaczow), a nešto manje kod sela Piaseczna, Medenice, Rudniki, Goošcince i Siedeilska. Posebno su krvave borbe kod mjesta Kryvula tijekom 15./16. lipnja – 35 mrtvih, 72 ranjen, 195 zarobljen i 1.337 nestalih. „Jelačićevci“ su nakon ovih teških bitaka spali na samo 481 pušku.
Ovom smo prilikom posjetili jedno od brojnih njemačkih groblja kod grada Drohobucza na kojem su sahranjeni brojni Ličani, ali i njemački vojnici. Posebno je bio dirljiv događaj paljenja svijeća u ime obitelji Brbot iz Dugog Sela koja je time željela odati počast svojemu djedu Tadiji Brbotu koji je ovdje sahranjen poput tisuća drugih palih vojnika.
Na južnom krilu bojišta u Bukovini u korpusu Czibulka/AGr Pflanzer Baltin (kasnije 7. armija) su 16. bjelovarska, 53. zagrebačka i 78. osječka pješačka pukovnija i čitavo domobranstvo iz 42. Domobranske pješačke divizije.
Za hrvatsku vojnu povijest važna je krvava Bitka na Dnjestru i kod Nadworne (9. – 20. svibnja) kojom su Rusi htjeli umanjiti operativnost glavnih napadnih snaga kod Gorlitza. Važno je napomenuti da će u početnoj fazi proboja hrvatske snage voditi teške obrambene borbe oko grada Nadworne, osobito kod sela Ottynia, a Domobrani u širem području sela Zastawna kod grada Czernowitza.
Na sjevernom krilu je zagrebačka 31. lovačka bojna u sastavu 4. armije nedaleko od grada Krakova, gdje će u početku operacija pretrpjeti stravične gubitke prilikom prijelaza rijeke Dunajec. Preko 130 zagrebačkih „lovaca“ je sahranjeno na vojnom groblju u selu Ujsczie Jezuickie nedaleko od grada Krakova kojega smo ovom prilikom posjetili i odali vojničku počast palim „lovcima“. Usput smo obišli i područje rijeke Dunajec gdje se zbio njihov tragičan prijelaz.
Važno je istaći da je karlovačka 96. pješačka pukovnija bila u sastavu 3. armije generala Borojevića na Karpatima i ona zajedno s napadnim snagama kreće prema istoku, ali će ubrzo biti prebačena na rijeku Soču u borbe s Talijanima.
Brusilovljeva ofenziva iz ljeta 1916
Za našu vojnu povijest je značajna velika ofenziva ruskog Jugozapadnog fronta iz ljeta 1916. godine pod zapovjedništvom generala Alekseja Brusilova. Uoči Brusilovljevog proboja u XIII. zagrebačkom korpusu nije bilo većine hrvatskih snaga, osim dijelova zagrebačke 36. pješačke divizije. Naši Domobrani iz 42. Domobranske pješačke divizije bili su u sastavu Grupe Benigni, a 72. pješačka brigada nalazila se u armijskoj pričuvi. U njezinom su sastavu bile 16. bjelovarska (4) i 53. zagrebačka (3) pukovnija. U zagradi je naveden broj bojni. IV bojna/53. pukovnije nalazila se na rijeci Soči u borbama protiv Talijana. Ovom prilikom prisjećamo se velikih stradanja Hrvata, osobito u proboju kod današnjeg ukrajinskog sela Okna. Tu su Hrvati iskazali iznimna vojnička junaštva kojima su spriječili ruski proboj u početku bitke, i time značajno odgodili povlačenje prema zapadu nanijevši Rusima teške gubitke.
Proboj kod Okne je jedna od najtragičnijih epopeja hrvatskih vojnika u Prvome svjetskom ratu. Nalazili su se na pomoćnom pravcu proboja u Brusilovljevoj ofenzivi, a glavni je pravac bio na sjeveru kod grada Lucka u Volinju u kojem je teško stradala naša 79. pješačka pukovnija iz Otočca. Hrvatske pukovnije će u tromjesečnim krvavim borbama pretrpjeti teška stradanja i patnje tijekom strateškog povlačenja do sela Hlibivke i Bohorodčana nedaleko od grada Ivano Frankivska.
Do početka Brusilovljeve ofenzive naše pukovnije sudjeluju u Novogodišnjoj bitki koja će trajati od 27. prosinca 1915. do 26. siječnja 1916. godine. Dijelovi 36. pješačke divizije imaju velike gubitke kod grada Buczacza, a 42. Domobranska pješačka divizija i bjelovarska 16. pp trpe velike gubitke kod sela Rarancze (ukr.: Rydkivci). Samo su Bjelovarčani imali 186 poginulih, 626 ranjenih, 367 nestalih i 162 bolesna. Tijekom 2. siječnja domobranske pješačke pukovnije pretrpjele su najveće gubitke. Peta satnija 26. karlovačke domobranske pješačke pukovnije spala je na samo 60 – 70 vojnika, ali su uspjeli spasiti od ruskog osvajanja vrlo važan mostobran kod grada Černivaca. Tako je Rarancza postala jedno od najvećih grobišta naših vojnika.
Koliko je ostalo snažno sjećanje na te goleme žrtve govori jedan događaj od 1. siječnja 1918. godine nakon ponovnog povratka hrvatskih snaga u šire područje Černivaca kada je na groblju u Razanczi održana svečana misa za poginule pripadnike bjelovarske 16. pješačke pukovnije iz borbi početkom 1916.
Ovom smo prilikom posjetili smo tri groblja u južnoj Bukovini: Dobrinovce, Zvenjačin i Hlibivku. U selu Dobrinovcima je otkriven obnovljeni spomenik palim pripadnicima zagrebačke 25. domobranske pukovnije. U središtu je spomenik sandučar sa ležećim lavom na vrhu, a dao ga je podići u čast poginulih pripadnika u bitkama kod Rarancze i Dobrinovaca zapovjednik pukovnije pukovnik Stjepan pl. Delić. Izradili su ga opkoparski narednik, kipar Vatroslav Drenski i desetnik, klesar Dušan Kalafatić. Groblje je uredio narednik Vinko Curiš. Ovime su ovi objekti konačno postali dio našega povijesnog pamćenja. Otkrivanja spomenika i cjelovitu organizaciju je proveo naš veleposlanik u Ukrajini Tomislav Vidošević na čemu mu iskreno zahvaljujemo.
Kod sela Hlibivke smo pronašli pomalo zaboravljeni vodovod „Kraljičin zdenac“ koji se navodi u nekim djelima i povjesnicama kao i ostatke kapelice na čijem su mjestu lokalni stanovnici podigli novu u duhu pravoslavne vjere i istu kvalitetno održavaju.
Tijekom mjeseca ožujka 1915. u širem području sela Okne se zbio jedan događaj koji je promijenio povijest našeg šireg prostora: tu je zarobljen pripadnik zagrebačke 25. Domobranske pješačke pukovnije Josip Broz, kasniji komunistički vođa i predsjednik Jugoslavije.