Rat za oslobođenje od vlasti Osmanlija

Krajem 16. i početkom 17. stoljeća Osmanlijsko je Carstvo sve više stagniralo, što je iznutra nagrizalo društveni ustroj i vojnu moć države. Sultanova je vlast toliko oslabila da su vodeću ulogu u državi preuzeli veliki veziri. Dok je Carstvo sve više zaostajalo i zapadalo u sve dublju krizu, europske su sile bile u sve većem usponu, kako gospodarskom tako i onom vojnom. Već početkom 17. stoljeća to im je omogućilo ravnopravnu borbu s Osmanlijama i zaustavljanje njihovih osvajanja. Oslabljeni vanjskopolitički položaj Osmanskog Carstva nastojao je velikim ratnim pohodom, popraviti veliki vezir Kara Mustafa-paša. On je pokušao osvojiti Beč i ostvariti ono što nije pošlo za rukom ni najvećim osmanlijskim vojskovođama na vrhuncu osmanlijske ekspanzije. Pohodom na Beč 1683. kara Mustafa je započeo Veliki (Bečki) rat (1683. - 1699.), koji će se pretvoriti u najveći osmanlijski poraz u povijesti. Iako je u mjesecu kolovozu više od 200 000 turskih vojnika opsjedalo Beč, 12. rujna doživjeli su katastrofalan poraz u bitci na Kahlenbergu, koji ih je natjerao na povlačenje.